KARAKAS - Gvajana i Venecuela saglasile su se da izbegavaju upotrebu sile i da ne eskaliraju napetosti u dugotrajnom sporu oko naftom bogate oblasti Esekibo.
Ova vijest objavljena je nakon sastanka Nikolasa Madura, predsjednika Venecuele i Alija Irfana, lidera Gvajane, a u zajedničkom saopštenju navedeno je da ove dvije zemlje neće prijetiti ili koristiti silu jedne protiv druge ni pod kakvim okolnostima i da će se uzdržati, bilo riječima ili djelima od eskalacije sukoba.
"Bio je plodan i intenzivan dan, u trenucima napet, ali smo mogli da govorimo iskreno", rekao je Maduro nakon povratka u Venecuelu.
Predsjednik Gvajane izjavio je da njegova zemlja ne traži rat, ali zadržava pravo da sarađuje sa saveznicima na zaštiti svoje teritorije, i ponovio da se spor mora riješiti uz pomoć Međunarodnog suda pravde, a koji Madurova vlada ne priznaje.
U čemu je problem?
Esekibo je teritorija od oko 160.000 kvadratnih kilometara kojom trenutno upravlja Gvajana i obuhvata otprilike tri četvrtine teritorije Gvajane. Ta teritorija odlukom svjetskih moćnika "pripala" je Gvajani još 1899. godine kada je donesena odluka u Parizu, i praktično od tada počinju problemi koji su prije nekoliko dana umalo eskalirali u sukob. Vencuela i Britanija koja je kolonijalno upravljala Gvajanom 60. ih godina u Ženevi su potpisali sporazum kojim su se obavezali da će tražiti mirno rješenje. Dio tog sporazuma odnosi se i na to da ukoliko strane ne mogu da se dogovore da se spor rješava u skladu sa Poveljom UN-a. Od tada do danas traju trzavice i pored toga što je prethodnik Madura, Ugo Čavez insistirao na dobrim odnosima sa Gvajanom. Ipak korijen većih sporenja počinje onog trenutka kada su na tom području i zvanično otkrivene velike zalihe nafte i gasa, a to se desilo 2015. godine i od tada počinju ozbiljnija sporenja. Poslije nekoliko godina sporenja sve je prebačeno na Međunarodni sud pravde koji treba da rješi to pitanje, međutim aktuelna vlast u Venecueli to ne priznaje, odnosno i pored toga što se sud proglasio nadležnim, Venecuela ne želi da oni rješavaju taj spor.
Referendum kao uvod u sukob
Ozbiljno zaoštravanje situacije u ovom regionu počelo je u septembru ove godine kada je Venecuela odlučuje da referenduom pripoji taj dio teritoreije sebi. Navodno, referendum je organizovan zbog izjave zvaničnika američke administracije da Gvajana treba da eksploatiše prirodne resurse na spornoj teritoriji Esekiba. U tom periodu Gvajana je od Međunarodnog suda zatražila da interveniše i spriječi referendum, međutim sud to nije uradio i Maduro je to shvatio kao signal da ide dalje, što je i učinio. Pozvao je birače da odgovore na pet pitanja uključujući i ona treba li sadašnjim i budćim stanovnicima tog područja dodijeliti venecuelansko državljanstvo.
Oko 96 posto birača glasalo je za stvaranje nove vencuelanske države pod nazivom Gvajana Esekibo. Vlast u Karakasu, referendum je ocijenila kao potpuno uspješan, stidljivo najavljujući dalje korake.
"Učinili smo prve korake nove istorijske etape u borbi za ono što nam pripada, da vratimo ono što su nam oslobodioci ostavili", rekao je tada Maduro.
Odmah nakon referenduma, svjetske agencije izvjestile su o velikim kretanjima vojske, što je na svu sreću, završilo na tome, a posljednji dogovor Madura i Alija Irfana daju nadu da će mir na tom spornom području biti održan.
U pozadini svega je nafta
Odmah nakon otkrića velikih rezervi nafte i gasa, Gvajana je preduzela korake za eksploataciju ali ne na spornoj teritoriji već u graničnim područjima. Tim povodom Exson Mobil je 2019. Godine počeo eksploatisati ta nalazišta, a prema podacima Svjetske banke, prošle godine proizvodnja nafte u toj zemlji dosegnula je 278.000 barela po danu. To je dalo snažni podsticaj državi, koja je zahvaljujući tome postala najbrže rastuća ekonomija na svijetu. Brojke zvuče zaista nevjerovatne. U posljednje tri godine prema procjenama, BDP Gvajane rastao je po stopi od 42,3 posto godišnje.
Realni BDP prošle godine porastao je za čak 63,4 posto, a kada se to prenese na stanovnike, 2019. Godine BDP per capita iznosil je 6.477 dolara dok je 2022. godine skočio na čak 18.199 dolara. Korak dalje otišao je Međunarodni monetarni fond koji procjenjuje da će BDP po glavi stanovnika otići na 61.099 dolara po glavi stanovnika čime bi Gvajana postala najbogatija zemlja na svijetu mjerena prema BDP-u per capita. Koliko je ovo bogastvo ravnomjerno raspoređeno to je pitanje, s obzirom da stanonvištvo ne osjeta te blagodeti. Ipak, eksploatacija nafte pokrenula je ozbiljan rast i u drugim sektorima privrede, prije svega u infrastrukturi, mada zbog korupcije, najveći dio novca završava u privatnim džepovima i multinacionalnim kompanijama.
Za razliku od Gvajane koja privredno napreduje munjevitom brzinom, u Venecueli je sasvim druga situacija, a loše političko-ekonomske odluke ovu nekada vrlo uspješnu zemlju dovele su na ivicu propasti. I pored činjenice da raspolažu sa najvećim svjetskim rezervama nafte. Problemi u Venecueli nastali su onog trenutka kada je politika odlučila da nacionalizuje naftne kompanije, a posljedica toga bile su sankcije koje i danas traju.