Svijet

Hrvat došao glave Moralesu, a pobunjenike obučavao dobro poznati Srbin

Hrvat došao glave Moralesu, a pobunjenike obučavao dobro poznati Srbin
Foto: N.N. | Hrvat došao glave Moralesu, a pobunjenike obučavao dobro poznati Srbin

Kao i slučaju Huana Gvaida, koji se samoproglasio za predsjednika Venecuele početkom godine, iako za njega niko prije toga nije čuo, tako se i u Boliviji dogodila slična stvar.

Predsjednik Evo Morales je poslije državnog udara morao da preda vlast, a u međuvremenu je pobjegao u Meksiko koji mu je pružio azil.

Naslijedila ga je Hanina Anjes, malo poznata opoziciona senatorka, prenosi Kurir.

Ipak, cijelu priču predvodi izvesni Luis Fernando Kamaćo, koji je sa Biblijom u jednoj ruci i nacionalnom zastavom u drugoj, upao u Moralesovu rezidenciju rekavši da se "Bog vratio u spaljenu palatu".

Morales, kao prvi domorodački predsjednik, trn je u oku ultrakonzervativnim hrišćanskim pokretima kojima ni nasilje nije strano.

Tako se i Kamaćo, baš kao Gvaido, pojavio niotkuda, iako nikad nije osvojio nikakve izbore, za razliku od Moralesa.

U pitanju je multimilioner koji se pominje u Panamskim papirima, a upravo je njegova imućna porodica dosta izgubila u bogatstvu kada je Morales nacinalizovao državne resurse i tako smanjio siromaštvo za 42 odsto.

Bolivija je bogata litijumom, ali i gasom, čime se bavi i porodica Kamaćo.

Kamaćo je godinama predvodio profašističku organizaciju UJC u Santa Kruzu koja je okupljala pretežno mlade ljude. Poznati su po napadima na ljevičare, Indijance i novinare, a sve prati rasistička i homofobna ideologija. Njihov simbol je zeleni krst, a pozdrav dosta liči na njemački "zig hajl". Čak je i Američka ambasada u Boliviji UJC okarakterisala kao rasistički i militantni pokret.

Kamaćo se nikada nije kandidovao za neku političku funkciju, a i nalog na Twitteru je pokrenuo u maju ove godine. Pozivao je na štrajk i slično, ali njegove objave nisu privlačile mnogo pažnje.

Međutim, stvari su se promijenile tokom nedavno održanih izbora u Boliviji.

U žižu javnosti su ga vinuli mediji poput Telemunda i CNN na španskom.

Odjednom, njegovi tvitovi su privlačili hiljade ljudi i bilo je jasno da je mašinerija aktivirana. Ubrzo je u javnosti označen kao vođa opozicije.

Još jedno zanimljivo ime koje se pojavljivalo u bolivijskoj javnosti je Branko Marinković, koga Kamaćo zove "velikim prijateljem".

Iako je Marinković pobjegao u SAD još prije desetak godina, smatra se da upravo ovo prijateljstvo snažno doprinjelo atmosferi zbacivanja Moralesa jer su se njih dvojica odlučno borili godinama protiv politike bolivijskog predsjednika.

U avgustu ove godine, Kamaćo je na Twitter postavio sliku sa Marinkovićem za koga kaže da je dao " slobodu i život" za svoj narod. Da on nije dio prošlosti u bolivijskim političkim dešavanima, dokaz je i ta fotografija.

Inače, Marinković, hrvatskog porjekla, bio je veliki zemljoposednik koji je takođe postao veliki poštovalac desničarskih pokreta nakon Moralesove nacionalizacije. Bio je predsjedavajući Pro-Santa Kruz komiteta koga je Međunarodna federacija za ljudska prava označila kao promotera rasizma i nasilja u Boliviji.

Tajkunu iz Santa Kruza, čiji je otac Hrvat, a majka Crnogorka, zamjeralo se godinama da uz stranu pomoć, cijepa najsiromašniju zemlju u Južnoj Americi.

Roditelji su mu se još 1956, bježeći iz „stare Jugoslavije” od „Titovog komunizma” i „gladi”, naselili u nizinama Santa Kruza, sina su dobili jedanaest godina pošto su izabrali svoju novu domovinu.

Branko Marinković, nekadašnji predsjednik autonomaškog komiteta prosperitetnog i gasonosnog Santa Kruza, tvrdio je svojevremeno da mu ne pada na pamet da se igdje drugdje ikada i da je stoprocentni Bolivijac.

Ipak, bio je primoran da napusti zemlju jer je strahovao za svoj i život svoje porodice. Rekao je da nije umiješan u zavjeru da se ubije predsjednik Morales.

Do tada je imao dvojno državljanstvo – hrvatsko i bolivijsko.

U javnim i političkim nastupima služio se samo španskim, a smatrao da se „po istom principu” predsjedniku Bolivije, Evu Moralesu, može prigovoriti da je „stranac” jer potiče od prekolumbijskog naroda Ajmara, koji je na ovom tlu živio davno prije nego što je otkriven Novi svijet.

Ima dosta kontroverzi u Brankovoj interpretaciji njegovog i porodičnog životopisa, međutim, Marinkovići su u Santa Kruzu otkako su došli bili bogati.

Posjedovali su latifundije zasijane sojom, privatne avione, kompanije za proizvodnju bolivijskog jestivog ulja, dionice u bankama...

Evo Morales se i po boji kože i po ličnom imetku jako razlikuje od bjeloputih stanovnika bogatih provincija. Kada je izabran, postavši prvi predsjednik indijanskog porjekla u istoriji Bolivije, odmah je svoju platu svojevoljno prepolovio, pa kao čelnik države primao manje od 2.000 dolara mjesečno.

Marinkovića je još pre desetak godina optužio da svojim parama finansira glasače za otcjepljenje, a da se namjerio da iz Crne Gore dovede plaćene ratnike, kako bi ih ubacio u autonomaške jedinice.

Pričalo se da Marinkovićeva porodica ima ustašku istoriju, ali on kaže da to nije tačno i da mu je otac bio u partizanima.

Danas, Marinković otvoreno podržava desničarskog predsjednika Brazila Žaira Bolsonara koji je svojevremeno izjavio da čileanski diktator Pinoče "nije dovoljno ubijao".

Marinković podržava i venecuelansku opoziciju, konkretno Leopolda Lopeza, koji je umiješan u više pokušaja da se svrgne vlada te zemlje.

Kada je Morales u utorak sletio u Meksiko rekao je da mu je ta zemlja spasla život, jer su mnogi željeli da ga ubiju.

Još 2009. godine bolivijske bezbjednosne snage su uletjele u sobu jednog luksuznog hotela i uhapsile tri muškarca koja su kovala plan da ubiju Moralesa.

Još trojica su ostala na slobodi, a četvorica su imali mađarske ili hrvatske korjene. Marinković je optužen da je zavjerenicima dostavio 200.000 dolara, a bivši novinar Eduardo Rosa Flores je označen kao vođa grupe. Flores se 90-ih borio na strani hrvatske vojske u ratu u Jugoslaviji, a do 2009. godine se vratio u Boliviju. Završio je mrtav u Santa Kruzu, u luksuznom hotelu okružen gomilom oružja.

Međutim, nije se Flores sam tu stvorio, u priču ga je uveo Hugo Aća Melgar, osnivač još jedne desničarske organizacije Fondacija za ljudska prava (HRF) koja služi kao "škola za revolucije". Tu se aktivisti uče kako da svrgavaju predsjednike u različitim zemljama, ali uglavnom u onim koje su meta SAD.

HRF vodi izvjesni Tor Halvorsen mlađi, sin venecuelanskog oligarha i rođak pomenutog Leopolda Lopeza, što samo govori koliko su ovi pokreti širom Južne Amerike povezani.

Upravo tu dolazimo i do CANVAS-a, Centra za nenasilnu akciju Srđe Popovića.

Program koji stoji iza nedavnih protesta u Boliviji sponzorisan je u partnerstvu sa CANVAS-om.

CANVAS je takođe sponzorisao onlajn program na školi Kenedi Univerziteta Harvard koju su pohađali mnogi bolivijski aktivisti. Kako prenosi Grejzon prodžekt, CANVAS se većim dijelom finansira zahvaljujući Nacionalnom frontu za demokratiju, ispostavi CIA koja je produžena ruka američke vlade kada su u pitanju promjene režima u svijetu.

Stratfor je 2005. otkrio da se CANVAS fokusirao na Venecuelu, a potom i na Boliviju.

Srđa Popović je na svom Twitteru redovno izvještavao o dešavanjima u Boliviji, djeleći sadržaje obučenih aktivista koji su Moralesa optužili čak i za požare u Amazonu.

Hanis V. Daza, takođe članica HRF-a, vodeća je aktivistkinja u smjeni Moralesovog režima, a slika iz 2018. godine svjedoči o poznanstvu sa Popovićem.

Kao što se može vidjeti, u pitanju je razgranata mreža aktivista/agenata koji širom Južne Amerike imaju isti zadatak.

U međuvremenu, američki predsjednik Donald Tramp se oglasio rekavši da je Moralesova ostavka "značajan doprinos demokratiji".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije