Uprkos svojoj reputaciji profesionalne vojske koja se ponosi time što je "najmoralnija vojska na svijetu", kampanja Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) protiv Hamasa i drugih militantnih grupa u Gazi razotkrila je ozbiljne probleme komandovanja i kontrole.
“Dosadašnje izraelske operacije izazvale su goleme žrtve i razaranja: likvidirano je više od 38.000 Palestinaca, među kojima i mnogo žena i djece, a više od milion ih je raseljeno u proteklih osam mjeseci rata. Problem je to što Izrael nije učinio ni približno dovoljno da zaštiti nedužne Palestince u Gazi, koji su postali žrtve izgladnjivanja, mučenja, pa i masovnih pogubljenja i neselektivne upotrebe bombi, dronova i projektila”, upozorio je Foreign Policy u analizi Bendžamina V. Alisona, istoričara na Univerzitetu Texas u Ostinu, specijalista za vanjsku i nacionalnu bezbjednosnu politiku SAD-a od 1945., posebno prema Bliskom istoku i Rusiji.
Prema Alisonovom mišljenju, čini se da postoji ozbiljan problem lanca komandovanja za IDF, a tu su još izraelska vojna doktrina i činjenica da je IDF vojska uglavnom sastavljena od regruta. Osim toga, u Izraelu postoji političko okruženje koje zapovjednicima srednje razine daje neobičnu slobodu u akcijama, pri čemu ne trebaju razmišljati o palestinskim civilnim žrtvama. Ponašanje redovne vojske prati retoriku vrha politike. Kako je bivši izraelski vojnik Ori Givati rekao za BBC, "nema nikakvih posljedica zato što izraelske vojnike ohrabruju i podržavaju najviši ministri u vladi", što je u skladu s izraelskom vojnom kulturom koja dehumanizuje Palestince i potkopava zaštitu civila kao i izraelski vojni profesionalizam.
Izraelska je vojna doktrina još i prije 7. oktobra bila izuzetno tolerantna prema civilnim žrtvama, što je dio doktrine Dahiya (ili Eisenkot) koja je nalagala namjerne, neproporcionalne napade na civilnu infrastrukturu kao sredstvo za bacanje neprijatelja na koljena. Dahiyu je osmislio izraelski komandant Gadi Eisenkot nakon libanskog rata 2006., a koncept se temeljio na izraelskom razaranju istoimenog naselja u Bejrutu tokom tog sukoba.
Čini se da izraelska vojska koristi modernizovanu verziju dahiyske doktrine u Gazi. Posljednjih je godina IDF usvojio proaktivniju doktrinu, takozvani plan Tenufa (Momentum), koji se i dalje oslanja na "brzu i masovnu upotrebu sile protiv neprijateljskih sistema", ali u konačnici počiva na sličnim idejama kolektivnog kažnjavanja i nedostatku brige za civilne žrtve. Činjenica je da su nakon 7. oktobra smjernice o prihvatljivim civilnim žrtvama značajno olabavljene, što je rezultiralo razaranjem bez presedana. Dodatno, terenski komandanti imaju širok prostor, podsjeća Foreign Policy.
Takođe, uprkos pokušajima Izraela da IDF uobliči kao jednu od najprofesionalnijih vojski na svijetu, ona se najvećim dijelom sastoji od regruta, zbog tamošnjeg Zakona o odbrambenoj službi, zbog čega je bliža ruskoj vojsci nego američkoj. Vojske obveznika poznate su po tome što su manje disciplinovane od svojih profesionalnih armija, što je osjetio SAD u Vijetnamu. Uz veliko oslanjanje Izraela na svoje rezerviste, koji su u pravilu mnogo slabije obučeni od svojih američkih kolega - američki rezervisti moraju trenirati najmanje 38 dana godišnje, a samo šest posto izraelskih vojnih rezervista ispunjava potrebnih 20 dana radnog staža preko tri godine - nije ni čudo što je disciplina značajan problem. U kombinaciji s izraelskim mlađim, slabijim oficirskim kadrom od onog u američkoj vojsci, nije iznenađenje što IDF ima problema sa komandovanjem i kontrolom.
"Sve ovo dovodi do neizbježnog pitanja: Je li Izrael odgovoran za zločine svog vojnog osoblja?" smatra Alison. U odgovoru podsjeća kako neki tvrde da nije i da su zločini počinjeni u Gazi posljedica slučajeva kršenja discipline i/ili pogrešaka. Ali, države su zakonski odgovorne za akcije svojih vojnika, što sugeriše da je izraelska vlada nedjelotvorna u upravljanju trupama, a time i ratom. Stoga im ne treba dostavljati američko oružje, kako zbog rizika da Izrael počini ratne zločine tako i zbog izraelskih postupaka koji bi mogli dodatno proširiti sukob u cijeloj regiji, kao što se vidjelo u aprilskoj eskalaciji s Iranom i tekućoj eskalaciji s Hezbollahom.
Ali, još je lošije ako izraelska vlada ima potpunu kontrolu nad onim što se događa, to jest ako usmjerava ili dozvoljava te zločine - to je, onda, kršenje međunarodnog humanitarnog prava i ratnih zakona. U svakom slučaju, sve to predstavlja problem za kreatore američke politike koji su nastavili snabdijevati izraelsku vojsku zbog čega Sjedinjene Države postaju sukrivci u svim kršenjima ljudskih prava koja su počinjena takvim oružjem i zalihama, glasi zaključno upozorenje, prenosi Jutarnji.