VAŠINGTON - Ubistvo vodećeg iranskog generala Kasema Sulejmanija u američkom napadu u Iraku smatra se prekretnicom i najavom eskalacije sukoba Irana i SAD i izvjesno je da će uslijediti potezi odmazde, što bi ionako već nemiran region Bliskog istoka mogao da gurne na ivicu rata.
Od svrgnutog premijera Irana 1953. godine koji je orkestrirala CIA, do tenzija i konfrontacija pod vođstvom američkog predsjednika Donalda Trampa, ovo je pogled unazad na više od 65 godina zamršenih i zategnutih odnosa između Irana i SAD-a.
Poznavaoci prilika vjeruju da je ubistvo iranskog generala vrlo opasan potez koji se može smatrati i američkom objavom rata Iranu, a neki predviđaju da će to ubistvo imati veći uticaj na događaje od ubistva lidera Al Kaide Osame bin Ladena 2011. godine, prenose svjetski mediji.
Pentagon je potvrdio da je Sulejmani ubijen u blizini aerodroma u Bagdadu "po nalogu predsjednika" Donalda Trampa, kako bi se zaštitili američki vojnici u inostranstvu.
"Ovaj udar je imao za cilj odvraćanje Irana od budućih planova napada. SAD će nastaviti da preduzimaju sve neophodne korake da zaštite naš narod i naše interese svuda u svijetu", navodi se u saopštenju Pentagona.
Osim Sulejmanija, koji je vodio iranske vojne operacije u Iraku i Siriji, u napadu je ubijen i zamjenik šefa PMU-a, Abu Mahdi al-Muhandes, bliski Sulejmanijev saradnik.
Iranski zvaničnici osudili su ubistvo generala Revolucionarne garde tokom napada, a predsjednik Hasan Rohani poručio je da će Iran ostati odlučan u namjeri da se odupre Sjedinjenim Državama.
"Sulejmanijevo mučeništvo će učiniti Iran odlučnijim da se odupre američkom ekspanzionizmu i odbrani naših islamskih vrijednosti. Bez sumnje, Iran i druge zemlje koje traže slobodu u regionu će se osvetiti", rekao je Rohani, prenosi "Reuters".
Dok obje strane zveckaju oružjem, ovo je pogled unazad na više od 65 godina odnosa između SAD i Irana, koji su nekoliko puta bili na ivici rata.
1953. Svrgavanje Mosadika
Američke i britanske obavještajne službe organizovale su državni udar radi svrgavanja iranskog demokratski izabranog premijera Mohameda Mosadika.
Sekularni lider je pokušao da nacionalizuje iransku naftnu industriju.
1979. Iranska revolucija
Iranski šaf Mohamed Reza Pahlavi, koji je imao podršku SAD, bio je primoran da napusti zemlju 16. januara nakon mjeseci demonstrancija i napada protiv njegove vladavine od strane sekularnih i vjerskih protivnika.
Dvije nedjelje kasnije islamski religiozni lider ajatolah Ruholah Musavi Homeini vratio se iz egzila. Nakon referenduma, Islamska Republika Iran proglašena je 1. aprila.
1979-1981. Talačka kriza u američkoj ambasadi
Američku ambasadu u Teheranu zauzeli su protestanti u novembru 1979. godine i američki taoci držani su unutra 444 dana. Posljednja 52 taoca oslobođena su u januaru 1981. godine, na dan inauguracije američkog predsjednika Ronalda Regana.
Još šest Amerikanaca, koji su pobjegli iz ambasade prokrijumčareni su iz Irana od strane ekipe koja se predstavljala da snima film. Ovi događaji dramatizovani su u filmu Argo, koji je 2012. osvojio Oskara.
1985-1986. Iran-Kontra skandal
SAD tajno šalju oružje u Iran, navodno u zamjenu za pomoć Teherana u oslobađanju američkih talaca koje su militanti Hezbollaha držali u Libanu.
Profit se ilegalno usmjerio na pobunjenike u Nikaragvi, stvarajući političku krizu za Regana.
1988. Oboren iranski putnički avion
Američki ratni brod "USS Vincennes" oborio je 3. jula let iranske aviokompanije u zalivu, ubivši pritom svih 290 ljudi na njemu.
SAD su rekle da su mislile da je Airbus A300 borbeni avion. Većina žrtava bili su iranski hodočasnici na putu za Meku.
2000. "Osovine zla"
U svom govoru o stanju nacije američki predsjednik Džordž Buš proglasio je Iran kao dio "osovine zla" sa Irakom i jevernom Korejom.
Govor je izazvao bijes u Iranu.
2002. Nuklearni strahovi i sankcije
Iranska opoziciona grupa je 2002. godine otkrila da Iran razvija nuklearna postrojenja uključujući postrojenje za obogaćivanje uranijuma.
SAD su optužile Iran za tajni program nuklearnog oružja, što je Iran negirao. Slijedi decenija diplomatskih aktivnosti i povremenog iranskog angažmana s nuklearnim čuvarom UN.
Međutim, UN, SAD i EU su uvele nekoliko rundi sankcija protiv vlade ultrakonzervativnog predsjednika Mahmuda Ahmadinežada. Zbog toga je iranska valuta za dvije godine izgubila dvije trećine svoje vrijednosti.
2013-2016. Bliže veze i nuklearni sporazum
U septembru 2013. godine, nekoliko mjeseci nakon što je na vlast došao Hasan Rohani, on i američki predsjednik Barak Obama govorili su telefonom, što je bila prva konverzacija na najvišem nivou za više od 30 godina.
A onda su 2015. poslije burne diplomatske aktivnosti, Iran pristaje na dugoročni sporazum o svom nuklearnom programu sa grupom svjetskih sila poznatih kao P5 + 1 - SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina, Rusija i Njemačka.
U skladu s tim, Iran pristaje da ograniči svoje osjetljive nuklearne aktivnosti i daje dozvolu međunarodnim inspektorima u zamenu za ukidanje ekonomskih sankcija.
2019. Tenzije u Zalivu
U maju 2018. godine američki predsjednik Donald Tramp napušta nuklearni sporazum, prije ponovnog uspostavljanja sankcija protiv Irana i zemalja koje trguju njim.
Odnosi između SAD i Irana se pogoršavaju. SAD šalju grupu nosača aviona i bombardere B-52 u Zaliv zbog, kako su rekle, "zabrinjavajućih i eskalacijskih indikacija" vezanih za Iran.
A onda je u maju i junu 2019. godine eksplozija pogodila šest naftnih tankera u Omanskom zalivu, za šta su SAD optužile Iran.
Zatim su 20. juna iranske snage oborile američki dron u Ormuskom moreuzu. Dok su SAD rekle da se to dogodilo u međunarodnim vodama, Iran tvrdi da je to bilo na njihovoj teritoriji.