VAŠINGTON - Seul želi da bude što prisutniji i aktivniji u međunarodnim odnosima i nastoji da izađe iz tog okvira gotovo isključive, ekskluzivne saradnje samo sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Predsjednik Južne Koreje Mun Đe-in bio je tokom decembra u zvaničnoj posjeti Kini kako bi, kako je i sam naveo prije odlaska, "povratio povjerenje" susjeda i najvažnijeg trgovinskog partnera.
Prema riječima Borislava Korkodelovića, spoljnopolitičkog komentatora i stručnjaka za Daleki istok, ova posjeta mogla bi da bude prodor u odnosima između Seula i Pekinga, koji su posljednjih godinu dana bili uveliko opterećeni jer je u Južnoj Koreji raspoređen američki antiraketni sistem THAAD.
On podsjeća da Amerikanci i Južnokorejci tvrde da je THAAD sistem koji u slučaju eventualnog napada iz Sjeverne Koreje treba da štiti južnokorejske građane, ali i američke vojnike i državljane koji žive u toj zemlji.
"Sa druge strane, Peking i Moskva smatraju da je to sistem koji će Sjedinjenim Državama pružiti priliku da uveliko osmatraju prostrana područja i u Kini i na dalekom istoku Rusije. Ovaj problem u odnosima Južne Koreje i Kine naročito se manifestovao u ekonomskoj sferi, jer je Peking odgovorio ekonomskim preprekama privrednoj saradnji sa Južnom Korejom. Ne treba zaboraviti da je Kina najveći trgovinski partner Južne Koreje, a sada je robna razmjena dveju država, koja prevazilazi 250 milijardi dolara godišnje, bila na neki način zakinuta. Južnokorejska preduzeća su imala značajne gubitke tokom ove i prethodne godine i računa se da su dosad izgubile oko deset milijardi dolara, a čitav jedan lanac velikih južnokorejskih tržnih centra u Kini je bio veoma pogođen, jer su praktično ostali bez posjetilaca. Takođe, trpeo je i južnokorejski turizam zbog izostanka kineskih turista", objašnjava Korkodelović.
Kako kaže, novi južnokorejski predsjednik koji je "nasljedio“" antiraketni sistem od svoje prethodnice nastojao je da pošto-poto unaprijedi odnose sa Pekingom i da riješi taj problem, pa je ova posjeta, između ostalog, i tome poslužila. On je svjestan da mora da nađe rješenje za pitanje THAAD-a i, po svemu sudeći, na tome će nastaviti intenzivno da radi.
"Međutim, prva velika tema razgovora kineskih i južnokorejskih zvaničnika bila je usklađivanje odnosa Južne Koreje i Kine u sjevernokorejskom pitanju nuklearnog naoružanja. Predsjednik Si i predsjednik Mun su veoma jasno rekli da nikakav rat na korejskom poluostrvu ne dolazi u obzir. Tako jednu kategoričnu izjavu dvojice predsjednika, a posebno predsjednika Si Đinpinga, treba smjestiti u jedan širi okvir jer su posljednjih nedjelja sve učestalije ocjene nekih američkih zvaničnika i analitičara da bi bilo najjednostavnije, iako možda i najskuplje, vojno rješenje za sjevernokorejski nuklearni program“, kaže Korkodelović.
Naš sagovornik dodaje da je Južnokorejcima naročito prijalo to što je Kina rekla da je za denuklearizaciju korejskog poluostrva i da smatra da bi to rješenje trebalo da dođe prije svega kroz unaprijeđenje odnosa dveju Koreja.
"To znači da bi, na neki način, politika koju vodi predsjednik Mun, a koga smatraju političarem lijevo od centra, dobila podršku jednog od najznačajnijih aktera u međunarodnoj zajednici. Sam južnokorejski predjsednik je porijeklom iz Sjeverne Koreje, a bio je najbliži saradnik dvojici svojih prethodnika koji su se veoma zalagali za unapređivanje odnosa sa Sjevernom Korejom", ističe Korkodelović.
Naravno da je, napominje Korkodelović, predsjednik Mun veoma oprezan u svom nastupu jer je svjestan gorkih iskustava koje su njegovi prethodnici imali sa SAD, pa zna da bi bilo izuzetno opasno na bilo koji način narušiti odnose Vašingtona i Seula.
"Južna Koreja i čitavo korejsko poluostrvo su na neki način između čekića i nakovnja. Ta zemlja, sa samo 50 miliona ljudi, pod kapom je ogromne kontinentalne Narodne Republike Kine, a tu je takođe veoma prostrana nuklearna sila Rusija, kao i Japan, takođe velika i visokorazvijena država. Kada pogledate geografiju korejskog poluostrva, ono djeluje tako malo i krhko u odnosu na azijsku zaleđe koje je iznad njega", dodaje Korkodelović.
Prema njegovim riječima, južnokorejski predsjednik takođe ima u vidu da će njegova zemlja uskoro biti domaćin jednog velikog međunarodnog događaja.
"To su Zimske olimpijske igre u Južnoj Koreji, koje će početi 9. februara, a koje će se nastaviti i Paraolimpijskim igrama. Mun je prije nekoliko dana, možda i ojačan posjetom Pekingu, izašao sa prijedlogom da tokom tih igara budu obustavljeni američko-južnokorejski vojni manevri, koje Sjeverna Koreja uvijek doživljava kao veliku prijetnju i svojevrsni ratni izazov. Još uvijek se ne zna da li će SAD na to odgovoriti pozitivno, ali ako se to dogodi, mogao bi da se utre put učešću Sjeverne Koreje na Olimpijadi. Sjeverna Koreja još nije odlučila da li će učestvovati ili ne, ali ukoliko bi poslala svoju delegaciju sportista, možda bi to bila prilika za početak dijaloga Seula i Pjongjanga i približavanja dva dijela podijeljene nacije", primjećuje Korkodelović.
On dodaje da nijedan Korejac ne može da prežali to što je nacija stara skoro 5.000 godina u posljednjih 70 godina toliko podijeljena.
"Možemo reći da je posjeta Muna Kini dobar znak i može da predstavlja novi početak u odnosima Pekinga i Južne Koreje. To takođe može da znači dalje otvaranje Južne Koreje prema sjeveru, sprovođenje takozvane ’politike sjevera i juga‘, na kojoj insistira predsjednik Mun, a to je saradnja sa Kinom, Mongolijom i Rusijom, i saradnja sa zemljama prema jugu Azije. Sve to govori da Južna Koreja želi da bude što prisutnija i aktivnija u međunarodnim odnosima i da nastoji da izađe iz tog okvira gotovo isključive, ekskluzivne saradnje samo sa Sjedinjenim Američkim Državama“, zaključuje Korkodelović za Sputnjik.
(NN/sputniknews.com)