TEL AVIV, GAZA - Dramatične slike žestokih borbi u vječito nemirnom području pojasa Gaze obišle su planetu.
Dok iz svih dijelova svijeta stižu apeli za prestanak nasilja, stranim novinarima je i dalje zabranjen pristup u Gazu, tako da informacija iz prve ruke o tome šta se zaista dešava na terenu - nema.
Izraelski mediji javili su juče da su dvojica visokih aktivista Hamasa Husam Hamdan i Muhamed Hilo poginuli u vazdušnom udaru na Kan Junis, u trenutku pojačanih izraelskih napada na pojas Gaze.
Oni su naveli da su Hamdan i Hilo bili odgovorni za ispaljivanje raketa na jug Izraela, kao i za specijalne jedinice Hamasa u pojasu Gaze.
Izvještaji izraelskih medija o njihovoj pogibiji nisu zvanično potvrđeni, pa se ne isključuje mogućnost da su samo ranjeni. U međuvremenu su se izraelske kopnene snage sukobile s naoružanim Palestincima nadomak grada Gaze. Očevici su naveli da se čuju eksplozije i da je najmanje pet Palestinaca poginulo u granatiranju trgovačkog centra u "srcu" grada.
Lokalni stanovnici su vidjeli brojne tenkove i buldožere u području između grada Gaze i bivšeg jevrejskog naselja Necarim, evakuisanog kada i ostala jevrejska naselja, sredinom 2005. godine.
Podaci o broju žrtava na palestinskoj strani variraju. Izaelska armija navodi da je ubila nekoliko desetina hamasovaca. Zvaničnici u bolnici u pojasu Gaze, međutim, tvrde da je najviše poginulih civila - najmanje 19 ili 20, ukjučujući i 12-godišnju djevojčicu i petoro članova jedne porodice.
Zbog novih žrtava, broj poginulih u pojasu Gaze povećao se na više od 500, od početka vazdušnih udara 27. decembra.
Stanovnici malog mjesta Al Atara rekli su da vojnici idu od kuće do kuće, probijajući eksplozivom rupe na zidu.
Većina kuća je napuštena jer su stanari pobjegli. Na izraelskoj strani još u subotu naveče, na početku kopnene ofanzive, ranjeno je oko 30 vojnika, među njima dvojica teško. U zoru se nad pojasom Gaze dizao gust crni dim, pogotovo na sjeveru. Izraelski vojni konvoj praćen podrškom helikoptera iz vazduha ušao je na sjever tog područja na četiri mjesta.
Izraelske kopnene snage nisu ušle u veće gradove i mjesta u pojasu Gaze, i borbe se uglavnom vode u seoskim oblastima ili na otvorenom prostoru.
Izraelski avioni bombardovali su na desetine meta, uključujući tunele za krijumčarenje oružja, skladišta oružja i minobacačke položaje.
Više hiljada vojnika u tri formacije veličine brigada, ušlo je u pojas Gaze, čime je počela dugo očekivana kopnena ofanziva nakon višednevne vazdušne kampanje. Na TV snimcima vidjeli su se izraelski vojnici, lica prekrivenih maskirnim bojama, kako s opremom za noćno osmatranje u jednoj koloni marširaju. Vojnici su krenuli kroz polja i voćnjake slijedeći pse trenirane da otkriju bombe.
Hamasovci su se suprotstavili tenkovima raketnom i minobacačkom vatrom. Vojnici su se sem na domaku grada Gaze sukobili s naoružanim Palestincima oko Beit Lahije i izbjegličkog logora Džabalija.
Izraelski premijer Ehud Olmert izjavio je ranije juče da je kopnena operacija poslije osam dana udara iz vazduha i sa mora na ciljeve Hamasa bila neizbježna, kako bi se zaustavili raketni i minovacački napadi na jug Izraela. Iako napadi još traju, Olmert tvrdi da neće dopustiti da izbije humanitarna kriza u Gazi i da palestinski narod nije neprijatelj Izraela. U telefonskom razgovoru s britanskim šefom diplomatije Dejvidom Milibandom, izraelski ministar odbrane Ehud Barak naglasio je da se Izrael nada da neće izbiti sukobi i na drugom, sjevernom frontu na granici s Libanom.
On je obavijestio američkog kolegu Roberta Gejtsa o događajimama u operaciji "Čvrsto olovo" koja je prerasla i u kopnenu.
Barak je rekao i da će se ofanziva širiti dokle god je neophodno da bi se zaustavile neprijateljske akcije protiv Izraela.
Danas se očekuje pojačanje diplomatskih napora da se nasilje zaustavi, dolaskom francuskog predsjednika Nikole Sarkozija u Izrael.
Tada će međunarodni pritisak da se sklopi primirje porasti, nakon što Savjet bezbjednosti nije mogao da se saglasi o tekstu saopštenja poslije diskusije o krizi, zbog čega su SAD blokirale usvajanje saopštenja.
U Izraelu su još svježa sjećanja na rat protiv proiranskog Hezbolaha u Libanu u ljeto 2006. godine, u kojem nisu postignuti izraelski ciljevi. Ta zemlja, takođe, ima iskustvo upada u Gazu koji nisu uspjeli da zuastave raketne napade na južnu izraelsku teritoriju, uprkos brojnim žrtvama.
Pojas Gaze više od pola vijeka predstavlja košmar za Izraelce.
Prvi izraelski premijer David Ben Gurion nije se usudio da je osvoji 1948. godine dok je bivši izraelski premijer Jicak Rabin predložio da je "potope u moru". Gaza je postala noćna mora za Izraelce u tolikoj mjeri da je u hebrejski ušao u upotrebu izraz "idi u Gazu!" umjesto "idi dođavola".
U pojasu Gaze stekli su se, međutim, svi uslovi da život postane nepodnošljiv - na majušnoj teritoriji od 362 kvadratna kilometra živi oko 1,5 miliona osoba, uglavnom potomaka palestinskih izbjeglica iz 1948. i 1967. godine. Za pojas Gaze, stiješnjen između Izraela i Egipta, mora i pustinje, bilo je samo pitanje vremena kada će, sa stalnim prilivom izbjeglica koje su bježale iz novoformirane izraelske države, postati bure baruta.
Ben Gurion, koji je odbio da osvoji Gazu tokom prvog izraelsko-arapskog rata, pokrenuo je ideju o "prenosu kontrole nad pojasom Gaze sa Egipta na Jordan". Taj plan je propao, a upravo u Gazi je 1948. godine rođena "palestinska država" koju je proglasio veliki muftija jerusalimski Hadž Amin el Huseini, koja takođe nije opstala.
"Vrlo brzo, tokom ovih godina, socijalni i ekonomski jaz između Palestinaca na Zapadnoj obali i u Gazi se produbio jer su Egipćani ograničili kretanje van Gaze", rekao je stručnjak za palestinsko pitanje Dani Rubinštajn.
Bijeda i ograničeno kretanje doprinijeli su stvaranju palestinskog nacionalnog pokreta tokom pedesetih godina.
Od 1954. godine prvi zapovednici "fejadina", koje je ohrabrio budući egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser, počeli su da djeluju na jugu Izraela, ubijajući civile. Izrael je uzvratio nemilosrdnim akcijama. Krug nasilja je nastao. Tokom kampanje za Suec 1956. godine, uz blagoslov Francuske i Velike Britanije, Izrael je prvi put osvojio pojas Gaze. Palestinci su tada tri mjeseca živjeli pod izraelskom vojnom upravom. To će ponovo doživjeti 1967. godine, ali ovog puta to će trajati 40 godina.
U junu 2007. godine, radikalni palestinski pokret Hamas je silom primorao predsjednika palestinske uprave i vođu umjerenog pokreta Fatah Mahmuda Abasa da odstane od vlasti u Gazi, otvorivši put direktnom sukobu s Izraelom.
EU traži dopremanje humanitarne pomoći u Gazu
Evropska komisija pozvala je Izrael da omogući dopremanje humanitarne pomoći u pojas Gaze, najavljujući dodatnu humanitarnu pomoć od tri miliona evra za tu palestinsku oblast. "Sprečavanje snabdijevanja ljudi koji pate i umiru predstavlja narušavanje humanitarnog prava. Pozivam izraelske vlasti da poštuju svoje međunarodne obaveze i da obezbijede 'humanitarni prostor' za dopremanje vitalne pomoći", rekao je Luj Mišel, evropski komesar zadužen za razvoj i humanitarnu pomoć.
Prema njegovim riječima, milion i po ljudi je sabijeno na teritoriji koja čini nešto više od jednog procenta površine Belgije.
Hamas tvrdi da je zarobio dva izraelska vojnika
Radikalni palestinski pokret Hamas saopštio je da je u pojasu Gaze zarobio dva izraelska vojnika i da ih drži kao taoce.
"Dva vojnika su zarobljena", javila je radio-televizija Hamasa.
Izraelska vojska demantovala je, međutim, te navode saopštivši da nema saznanja da je ijedan njen vojnik pao u ruke Hamasa.
Hvatanje izraelskih vojnika moglo bi da ima veliki uticaj na podršku javnosti u Izraelu za ofanzivu koja je u toku u Gazi.
Demonstracije širom svijeta
Hiljade demonstranata protestovale su u evropskim gradovima protiv izraelske vojne akcije u Gazi i pozvale na prekid vatre. Najveći miting bio je u Londonu, gdje se okupilo do 10.000 ljudi, a neki od njih su bacali kamenje na policiju koja je obezbjeđivala ulazak u Dauning strit, gdje živi britanski premijer. U Parizu je više od hiljadu demonstranata zapalilo američku zastavu, dok se u Briselu protestu pridružilo 7.000 ljudi.
Demonstracija je bilo i u Hagu, Amsterdamu i na Kipru.
U samom Izraelu, desetine hiljada izraelskih Arapa organizovale su protest u gradu Sakninu. Izraelski arapski političar Džamal Zahalka rekao je da je to bio najveći skup izraelskih Arapa u posljednjih 10 godina.
U Ankari i Istanbulu održane su demonstracije, a oko 5.000 osoba je protestovalo u Sidneju i Melburnu.