BRISEL - Luksemburški političar Žan Klod Junker našao se u centru ogorčene političke borbe unutar evropskih institucija, sa sve manje šanse da dobije mjesto budućeg predsjednika Evropske komisije.
Nakon što su stranke desnog centra (EPP) osvojile relativnu većinu na majskim izborima za Evropski parlament, Junker je kao njihov kandidat već vidio sebe u fotelji koju će u novembru napustiti Žose Manuel Barozo.
"Biću novi predsjednik EK", poručio je Junker novinarima nakon što su rezultati izašli, a načelnu podršku je dobio i od šefova ostalih relevantnih političkih grupacija u Parlamentu: socijalista, liberala i zelenih.
Prema Lisabonskom sporazumu, Evropski savjet je od ove godine dužan da uzme u obzir rezultate glasanja i stav EP prilikom predlaganja novog predsjednika EK, a taj prijedlog onda mora da dobije većinu u Parlamentu.
Stvari su odmah počele da se komplikuju, jer je Savjet na zasjedanju održanom prošle nedjelje odbio da predloži Junkera Parlamentu kao Barozovog nasljednika.
Umjesto toga, Savjet je ovlastio predsjednika ovog tijela Hermana Van Rompeja da sa šefovima poslaničkih klubova EP pregovara o budućem predsjedniku.
Izostala je decidirana podrška njemačke kancelarke Angele Merkel, a rezerve u vezi sa Junkerom iznijeli su i drugi šefovi država i vlada EU, ponajviše britanski premijer Dejvid Kameron.
Kameron je, naime, zabrinut da bi evroskeptici u njegovoj stranci, za koje je Junker anatema, mogli da iskoriste njegovo imenovanje da obore vladajuću koaliciju u Britaniji.
Prema pisanju njemačke štampe, što su kasnije potvrdili i britanski mediji, Kameron je tokom nedavnog samita saopštio Merkelovoj da je spreman da odmah raspiše referendum o izlasku Britanije iz EU ukoliko Junker postane predsjednik.
Ovo je izgleda izazvalo suprotan efekat jer je Merkel, nakon što je ova vijest tokom proteklog vikenda objavljena, izjavila da se predomislila i da će bez rezerve podržati Junkera.
Ovo je isprva povećalo Junkerove šanse da dobije željeno mjesto, ali su se one odmah smanjile kada je francuski predsjednik Fransoa Oland, koji je s početka podržavao Junkera, počeo da se predomišlja u strahu da bi to dalo krila ekstremno desnom Nacionalnom frontu.
Junker kao dugogodišnji profesionalni birokrata predstavlja omiljenu metu evroskeptika, koji bi njegovo imenovanje jedva dočekali kao dokaz da Briselom vlada bezlična elita bez kontakta sa problemima običnih ljudi.
Vrlo oštro protivljenje Junkerovoj kandidaturi iznijeli su i premijeri Švedske i Mađarske, dok je većina ostalih članica zasad neopredijeljena.
Da bi bio zvanično imenovan, Junkera treba da predloži većina od 28 članica Savjeta, koje će o tome odlučivati na samitu koji je zakazan za 27. jun.
Međutim, i ako dobije njihovu podršku, Junkerov izbor mora da potvrdi i većina od 751 poslanika Parlamenta, a ni ta većina, uprkos deklarativnoj podršci šefova poslaničkih grupa, nije izvjesna.
Pored toga što ne spada među omiljene političare zbog manjka harizme i sklonosti zakulisnim birokratskim igrama, Junker je stekao mnogo neprijatelja na ljevici zbog toga što se kao predsjedavajući Evrozone zalagao za oštre mjere štednje.
Za ovog 59-ogodišnjeg veterana briselske političke scene mjesto predsjednika Komisije trebalo je da predstavlja krunu karijere pred odlazak u zasluženu penziju.
Umjesto toga, njegova kandidatura izvrgla se u ogorčenu političku borbu između i unutar glavnih evropskih institucija i predmet cjenkanja između zemalja članica.
Da se u toj borbi ne biraju sredstva vidi se i po pisanju pojedinih njemačkih medija, koji sve česće pominju navodnu Junkerovu sklonost alkoholu, što njegove pristalice opisuju kao zlonamjerno pretjerivanje.
Kako god da se ova borba završi, izvjesno je da će svi u njoj pretrpjeti neku štetu, a najviše sama ideja EU kao projekta u kome se različitosti uvek prevazilaze u ime opšteg interesa.
Ispostavilo se da je jačanje uloge Evropskog parlamenta prilikom izbora predsjednika Komisije, zamišljeno kao korak ka povećanju demokratskog legitimeta EU, dovelo do kontraefekta u vidu oštre politizacije, polarizacije i slabljenja ionako narušenog ugleda EU.
Nakon uzleta ekstremnih i populističkih snaga na proteklim izborima, EU sa svojih 26 miliona nezaposlenih i privredom koja se s mukom izvlači iz stagnacije teško može sebi da dozvoli takav luskuz.