TOKIO - Nakon atomske katastrofe u Japanu, postavljaju se pitanja: ko je zakazao? Kako je moglo doći do katastrofe?
Istovremeno, Japan mora pronaći i odgovor na pitanje: kako dalje na sjeveroistoku zemlje?
Koncern TEPCO u prvom trenutku je potcijenio opasnost i navodno nije prihvatio rashlađivanje reaktora morskom vodom, jer bi to onesposobilo elektranu za kasnije korištenje. Tako su izgubljeni dragocjeni sati, ako ne i dani. Vlada je dugo vjerovala kompaniji, jer sopstvene informacije nije ni imala. Srećom, to se promijenilo.
Sve pohvale radnicima u atomskoj elektrani koji su reaktore hladili morskom vodom i koji su polagali nove kablove za električnu energiju. Međutim, zašto je to tako dugo trajalo? Stiče se utisak da su odugovlačili oni koji su donosili odluke.
Radioaktivnost u neposrednoj blizini elektrane je visoka, posljedice će se osjećati godinama i to ne samo u zoni evakuacije u krugu od 20 kilometara. Nesigurnost je velika – smije li da se jede povrće iz bašte, pije voda iz vodovoda? Mnogi Japanci vjeruju ekspertima i rezultatima mjerenja, ali nesigurnost ipak postoji.
Prema privremenoj procjeni, elektrana je morala da izdrži snagu zemljotresa. Da li postoji greška u projektovanju ili se jednostavno nije računalo na udruženu snagu zemljotresa i cunamija? Na ta pitanja TEPCO će morati da odgovori nakon krize. Ponovo će početi rasprava i o japanskom sistemu međusobne zavisnosti čak i onih koji bi morali da budu nezavisni i vrše kontrolu. Glasniji su i protivnici nuklearne energije, mada je razmišljanje o drugim izvorima energije tek u začetku.
Sasvim iz početka mora da krene i 400.000 ljudi koji su u zemljotresu i cunamiju izgubili sve. Sjeveroistok Japana rijetko je naseljen i u selima su ostali uglavnom stari. Mlađi radije zarađuju novac u Tokiju ili Osaki, nego na njivama. Oni se sada vraćaju, ali u potragu za roditeljima i rodbinom.
Oni niti su fizički, niti su psihički u stanju da obnove porušene kuće, da obezbjede novu egzistenciju i održe u životu male lokalne zajednice na sjeveroistoku Japana iz kojih su mladi otišli u gradove i ne namjeravaju da se vrate. Važno je da ljudi izađu iz prihvatilišta, ali teško da će biti moguća obnova seoskih zajednica. To je sljedeći izazov za krizom uzdrmani Japan.