U staroj, dobro očuvanoj školi, u dvije učionice nastavu pohađa šest učenika. I dok bi širom svijeta ovakve škole okarakterisali kao nerentabilne, to nije slučaj u Japanu, gdje škole ne zatvaraju čak i ako ih pohađa samo jedan učenik.
"Istina je, malo smo usamljeni ovdje", kaže Taiki Kato (11), koji dodaje da se raduje što će naredne godine preći u "veliku školu".
"To je velika škola i tamo će sigurno biti daleko više učenika nego u mojoj osnovnoj", kaže on.
Međutim, ta "velika škola" ima svega osam učenika, dakle, svega dva učenika više nego osnovna. A, dvoje od tih osmoro su sestre iz iste porodice.
Jukari Sudo, bivši direktor osnovne škole u ovom malom mjestu nedaleko od Tokija, kaže da sve svoje učenika zna po imenu:
"Nekada je ovo bila velika škola, ujutro sam pozdravljao više od 900 učenika", kaže Sudo, koji je nedavno prešao na novo radno mjesto u veću školu.
A, ovo mjestašce se zove Aone i nalazi se oko 60 km od Tokija. Ima svega 638 stanovnika, dvije prodavnice i jedan restoran. Prosječna dob stanovnika ovog mjesta je 62 godine.
Prazne škole i gradovi sa sve manje stanovnika nisu nikakva novina u Japanu. Posebno na sjeveru, gdje stanovništvo mahom odlazi u prijestonicu.
Već decenijama Japanci napuštaju ovaj region i to masovno, a sve zbog boljeg života i boljih poslovnih prilika koje mogu naći u Tokiju. Zapravo, skoro trećina Japanaca danas živi u i oko Tokija.
Ono što je problematično u Japanu je što Japanci kao nacija rapidno stare. Prirodni priraštaj je takav da se oni koji su otišli put velikih metropola ne mogu tek tako zamijeniti novim naraštajima. Ali, ono što je obeshrabrujuće jeste da će se ta situacija i dalje pogoršavati. Naime, do 2050. godine pretpostavlja se da će se populacija djece do 14 godina skoro prepoloviti, jer je sve manje Japanaca koji se odlučuju da imaju djecu. Takođe, očekuje se da će do 2050. godine čak pet miliona Japanaca imati više od 90 godina.
Upravo zbog ovakve situacije povećavaće se broj praznih škola. Međutim, sve dok ima učenika, zatvaranja neće biti.
Opet, sa druge strane, Vlada u Tokiju bi željela da zatvori škole bez učenika, a tih nekoliko učenika prebaci u susjedne gradove:
"Ako škola ima manje od pet odjeljenja, mislim da bi trebalo da ozbiljno razmislimo o njenom zatvaranju i integrisanju sa drugom, susjednom školom", kaže Hiroto Ivaoka, načelnik za osnovno obrazovanje u Ministarstvu obrazovanja.
"Nije tu samo pitanje ekonomske isplativosti. Naime, djeca koja pohađaju škole sa samo nekoliko učenika neće razviti društvene vještine, tj. neće znati kako da se ponašaju kada jednog dana dođu u srednju školu ili na fakultet. Zapravo, ne znam ni kako će se prilagoditi kada jednog dana dođu u školu gdje ima na stotine učenika i veliki broj profesora", kaže on.
Na ostrvu Hokaido već je došlo do zatvaranja nekih škola, pa tako djeca svakodnevno koriste javni prevoz da bi otišla do susjednog grada. Sa druge strane, škole kojima je sljedeća najbliža dalja od 30 minuta vožnje neće biti zatvarane, jer je to jednostavno previše putovanja za djecu njihovog uzrasta.
Sa druge strane, lokalne zajednice se protive zatvaranju škola, jer škola ima veliki značaj za svaku zajednicu:
"Škola zapravo predstavlja srž, suštinu jedne zajednice. Želimo da zadržimo našu školu jer je to ono što želi i naša zajednica", kaže stanovnik iz Aonea.