Talibani nisu dali Nuru Mohamadu jednostavan izbor – ili će mu odsjeći ruku zbog krađe ili se može iskupiti i donijeti slavu svojoj porodici tako što će postati bombaš samoubica.
Držali su ga u zatočeništvu u jednom selu, pod optužbom da je ukrao mobitel na jednoj svadbi. Četrnaestogodišnjak se odlučio na drugu opciju.
Brzo je naučen kako koristiti pušku kojom je trebao ubiti čuvare u blizini američke vojne baze u Gazni, jugoistočnoj provinciji gdje je nasilje i najrazornije.
Uzeli su mu i mjere za pojas s eksplozivom. Rekli su mu što treba učiniti kada uđe u bazu, kako povući detonator, kako bi ubio sebe i u smrt poveo što više američkih i avganistanskih vojnika.
Tako nakićenog s eksplozivom su ga fotografili, a onda poslali u samoubilačku misiju.
Nedavno je jedan 12-godišnjak izvršio napad na tržnici u regiji Barmal koja graniči s Pakistanon. Ubio je još četvoro ljudi, a desetke ranio kada je detonirao pojas s eksplozivom.
"Sve više i više ovise o djeci", kaže Nader Naderi, iz Nezavisne komisije za ljudska prava.
"Očito je da im ponestaje sredstava, pa im je lakše regrutovati djecu", naglašava on.
Osoba koja je pokušala izvesti teroristički napad, ubijena od strane avganistanske tajne službe, Džalalabad, 19. decembar 2010.
Mohamed, koji je razgovarao s novinaron „Guardiana“ u dječjem zatvoru u Kabulu čeka suđenje nakon što se predao Amerikancima umjesto da ih napadne.
Taliban koji ga je obučavao ostavio ga je nekoliko milja daleko od baze u Andaru.
Umjesto da nastavi samoubilački put, sjeo je i počeo razmišljati.
"Grijeh je ubiti sebe i druge. Skinuo sam pojas s ekplozivom i bacio ga", priča Nur Mohamed.
Predaja je bila čudna, jer su vojnici koje je trebao ubiti, kasno dignuli uzbunu i to tek nakon što je ispred same baze prespavao jednu noć.
Kasnije je američke vojnike odveo u selo gdje su živjeli talibani. Pokazao im je kuću u kojoj je pronađeno oružje i eksplozivne naprave.
Dvojica talibana koje je identifikovao su ubijeni. Mohamad je svjestan da više nikada neće moći natrag u to selo i da možda nikada više neće vidjeti svoju porodicu.
Novinar "Guardiana" ističe da se ne događa često da bombaši budu otkriveni, kao što je nedavno bio slučaj s četvoricom dječaka koji su uhapšeni tokom putovanja iz Pakistana u Avganistan.
Lutfulah Mašal, portparol Službe za nacionalnu bezbjednost u Kabulu je kazao kako su od svojih agenata u Peševaru dobili informaciju da su četvorica dječaka krenuli u „misiju“.
Tokom ispitivanja dječaci su priznali da su u "svetoj misiji" i da su bili uvjereni da će ubiti samo američke vojnike, a da će potom pobjeći nepovrijeđeni.
No, kada je novinar s njima razgovarao, rekli su mu da su bili prisiljeni dati takvu izjavu, jer su ih policajci tukli i prijetili im silovanjem. Teško im je povjerovati, ali ovo jesu kontroverzna vremena, naglašava dopisnik Guardiana iz Kabula.
Fazal Rahman, devetogodišnjak sav u suzama ispričao je da je ideja o njihovom putu u Avganistan došla od imama iz medrese u gradu Kairabdu.
Rekli su da je jadan "striček" telefonirao imamu tražeći od njega da mu pošalje neke slabašnije dječake za rad, a da bi im posao bio isporuka nekih baterija.
Ni jedan od dječaka, koji su Avganistanci, ali žive u Pakistanu, nije imao ni adresu, ni telefon toga čovjeka. Nisu ni svojim roditeljima rekli da idu u Kabul.
"Naša porodica je siromašna", priča devetogodišnji Nijaz Mohamad.
"Kada mi je obećano 50 hiljada rupija (oko 360 funti) da odem u Avganistan odmah sam pristao", kaže on.
Dječaci opisuju medresu kao mjesto gdje su ih naučili mrziti američke vojnike u Avganistanu.
"Tokom molitve petkom govorili su nam da trebamo ići u džihad, ubiti Amerikance", kažu dječaci.
Strahuje se da je stotine djece radikalizovano i pretvoreno u bombaše samoubojice.
Mohamad je novinaru „Guardiana“ ispričao da kada je došao u maloljetnički zatvor u Kabulu i kada je svojim drugovima rekao da je bio poslan u "samoubilački napad" od kojeg je odustao, nitko nije mogao shvatiti zašto je odustao od napada.