OSLO - Nobelova nagrada za mir 2010. godine dodijeljena je u petak kineskom disidentu Liu Siaobou, saopštio je norveški komitet za Nobelovu nagradu.
Poznati kineski borac za ljudska prava Liu Siaobo (54) osuđen je 2009. godine na 11 godina zatvora zbog "protivdržavnih radnji".
Razlog njegovog hapšenja bila je takozvana "Povelja 08", tekst koji predviđa veću demokratičnost zemlje, a na kojoj je sarađivao sa nekoliko stotina advokata, naučnika, pisaca i drugih umjetnika, od kojih je jedino on završio u pritvoru.
Ove godine za prestižno priznanje prijavljen je rekordan broj od 237 kandidata, a kandidaturu Siaoboa među ostalima podržao je i bivši češki predsjednik Vaclav Havel, jedan od autora "Povelje 77" za demokratizaciju komunističke Čehoslovačke koja je inspirisala Lija Siaoboa.
Kina je prethodno upozorila norveški Komitet za dodjelu Nobelove nagrade da ne dodjeljuje Nobelovu nagradu za mir kineskom disidentu, dok je Liu Siaobo, koji se nalazi u zatvoru, jer bi to bilo shvaćeno kao "neprijateljski gest" i da bi to narušilo odnose između Kine i Norveške.
Nobelovu nagradu za mir od 1980. godine, hronološki, dobili su:
1980. Adolfo Peres Eskivel (Argentina), 1981. Kancelarija Visokog komesarijata UN za izbeglice, 1982. Alva Mirdal (Švedska) i Alfonso Garsija Robles (Meksiko), 1983. Leh Valensa (Poljska), 1984. biskup Dezmond Tutu (Južna Afrika), 1985. Međunarodna grupa fizičara za prevenciju nuklearnog rata, 1986. Eli Vizel (SAD), Oskar Arijas Sančes (Kostarika), 1988. Mirovne snage UN, 1989. dalaj lama Tenzin Gjatso.
1990. Mihail Gorbačov (Sovjetski Savez), 1991. Aung San Su Ći (Mjanmar), 1992. Rigoberta Menču Tum (Gvatemala), 1993. Nelson Mandela i Frederik Vilem de Klerk (Južna Afrika), 1994. Jaser Arafat (Palestina), Šimon Peres i Jicak Rabin (Izrael), 1995. Džozef Rotblat (Poljska/Velika Britanija) i Pagvaš konferencija o nauci i svetskim pitanjima.
1996. Karlos Filipe Himenes Belo i Hose Ramos-Orta, 1997. Međunarodni pokret za zabranu mina (ICBL) i Džodi Vilijams, 1998. Džon Hjum i Dejvid Trimbl (Velika Britanija), 1999. Međunarodna humanitarna organizacija "Lekari bez granica".
2000. Kim Dae-jung (Južna Koreja), 2001. UN I generalni sekretar Kofi Anan (Gana), 2002. Džimi Karter (SAD).
2003. Širin Ebadi (Iran), 2004. Vangari Matai (Kenija), 2005. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) i Muhamed El Baradej (Egipat), 2006. Muhamed Jonus i banka Gramen (Bangladeš), 2007. Međuvladin panel o klimatskim promenama (IPČ) i Al Gor (SAD), 2008. Marti Ahtisari (Finska), 2009. Barak Obama (SAD).