LONDON, KIJEV - Treći put u poslednjih sto godina, Ukrajinci su se u jeku nasilnih protesta namjerili na gradske spomenike, a u poslednjem naletu (opet) su stradali kipovi vođe Oktobarske revolucije Vladimira Iliča Lenjina.
Prvi put, baš su boljševici poslije 1917. godine rušili statue careva pobjeđenog Ruskog carstva, a umjesto njih su "osvanuli" komunistički lideri.
U Kijevu su poslije Oktobarske revolucije oboreni spomenici četiri cara i jednog premijera, Petra Arkadijeviča Stolipina.
Decenijama kasnije, poslije raspada Sovjetskog Saveza i ukrajinskog sticanja nezavisnosti 1991, porušene su mnoge grandiozne statue Lenjina, uključujući monumentalni Spomenik Oktobarskoj revoluciji u Kijevu, koji se - podsjeća Bi-Bi-Si (BBC) - nalazio na današnjem Trgu nezavisnosti, Majdanu.
Podignut je 1977. i samo Lenjinova statua, kao dio kompozicije u kojoj su još četiri kipa (koji predstavljaju radnike, seljake, mornare), bila je visoka skoro devet metara.
"Delenjinizacija" se početkom devedesetih odigravala uglavnom na zapadu zemlje, kao i ponegdje u centralnoj Ukrajini, ali ne i na istoku.
Rušilački raspoloženim demonstrantima tako je "ostalo" još kipova Lenjina za poslednji talas uništavanja spomenika u proteklih nekoliko dana, kada se u nemirima u Kijevu 82 osobe poginule, a 724 povređeno.
Lenjinovi spomenici opstali su na istoku, a najmonumentalniji među "preživjelim" su u gradovima Harkovu i Donjecku. Bi-Bi-Si primjećuje da su u tom dijelu zemlje "sjećanja na sovjetsku eru toplija nego drugdje, a masa se okrenula u odbranu velikog proleterskog vođe".
Širom Ukrajine, po seoskim trgovima, postoje stotine manjih statua Lenjina, često obojenih u zlatno.
Spomenici Lenjinu ne postoje samo u bivšem Sovjetskom Savezu, već i na najneobičnijim mjestima, uključujući Antarktik, ali i Sjedinjene Države.
Tako jedan predimenzionirani "Lenjin u pokretu" stoji u boemskom predgrađu američkog grada Sijetla, od početka devedesetih - kada je lokalni nastavnik engleskog Luis Karpenter stavio kuću pod hipoteku da bi spasio spomenik iz Poprada u Slovačkoj.
Bi-Bi-Si navodi da kip Lenjina u Sijetlu "dekorišu za specijalne prilike", kiteći ga svećicama ili oblačeći za maskenbal.
Na Antarktiku, "plastičnog" Lenjina postavili su još 1958. godine sovjetski naučnici, koji su u najudaljenijoj tački kontinenta na Južnom polu izgradili istraživačku stanicu, a bistu postavili na krov.
Lenjinova bista postoji i u Londonu, od Drugog svjetskog rata, a njenim postavljanjem proslavljen je savez sa Sovjetima protiv nacističke Njemačke. Prvobitno postavljena na trgu, u blizini jedne od kuća u kojima je Lenjin živio u Londonu, bista je često bila meta vandala, pa je preseljena u muzej.
Na poluostrvu Krimu, u Podvodnom muzeju, Lenjin je samo jedan od sovjetskih lidera čije se statue i biste nalaze u Aleji vođa - na dnu mora.
O dilemi koji će spomenici u Ukrajini ovaj put nići, Bi-Bi-Si piše da su se u zapadnom ukrajinskom gradu Lavovu "vinula" dvojica novijih idola - Taras Grigorovič Ševčenko i Stepan Andrijovič Bandera.
Ševčenko je pjesnik, umjetnik i humanista iz 19. vijeka, kojeg smatraju "ocem" ukrajinske književosti i jezika.
Bandera je bio ukrajinski nacionalista, koji je prije Drugog svjetskog rata bio pripadnik više anarhističkih organizacija, a tokom rata jedno vrijeme sarađivao i sa nacistima. Za zločine su ga optuživali i Rusi i Jevreji i Poljaci, a glave mu je došao KGB, atentatom 1959. u Minhenu.
Vezane vijesti:
Masovno rušenje spomenika u Ukrajini