AD DEIRAT U istom trenutku kad kamion sa smećem prazni svoj tovar, djeca skaču na otpatke kao muve.
Neki od njih se penju na hidraulične ručke kamiona da bi zatim skočili na đubre da bi uzeli komad metala, zgnječenu konzervu, flašu gaziranog pića ili smrdljivu majicu. Jedan dječak se okliznuo i za momenat nestao ispod gomile smeća kada se kamion kretao naprijed da bi istovario ostatak. Ali se on brzo pojavio na površini prelazeći brzo preko gomile izvađenih životinjskih organa noseći u ruci žbun žive ograde koje je neko iščupao iz bašte...
Ovo je svakodnevna slika djece koji su dio kolonije takozvanih strvinara koje čini oko 250 ljudi. Oni žive u blizini Hebrona koji predstavlja simbol uticaja jevrejskih naselja na okupiranu Zapadnu obalu i poraznog stanja palestinske ekonomije u kojoj je trećina odraslog stanovništva nezaposleno. Ova grupa ljudi živi od kopanja po smeću da bi hranili sebe i svoje porodice.
Jedan od dječaka je pronašao malu najlonsku izraelsku zastavu i pokušava da je raskine zubima dok je jedan od njih našao ljubičasti kišobran kojeg drži iznad glave i pokazuje ga prijateljima.
U obližnjoj gomili smeća jedan dječak sjedi sam i žvaće krekere koje je našao u smeću. Većina njih nije starija od 16 godina, a neki i spavaju tu da bi povećali svoje šanse za pronalazak vrijednih stvari.
Ovo smetljište je postalo životni prostor i neformalno radno mjesto za njih i za djecu koja izdržavaju siromašne porodice u južnom dijelu Zapadne obale. Ova scena predstavlja sliku Trećeg svijeta kakva se može vidjeti i na drugim dijelovima planete, kao na primjer u Manili, ali ovo mjesto se nalazi u blizini zemlje koja ima najveći prihod po glavi stanovnika - Izraelu.
Jedan od strvinara Muhamad Al Amur, star 42 godine, kaže da ako ne kopa po smeću ne može prehraniti svoju porodicu.
`Niko od palestinskih vlasti nam ne pomaže i dolazi da vidi kako živimo. Nikoga nije briga. Žalosno je reći, ali naš život je smeće. Naša budućnost leži u smeću`, kazao Al Amur.