BEOGRAD, KIJEV - Dok lideri protesta u Kijevu, poslije čijeg je krvavog raspleta svrgnut "Janukovičev režim", dijele politički plijen i planiraju nastupe u zvanično otvorenoj izbornoj kampanji, svi pogledi uprti su ka poluostrvu Krimu, novom potencijalnom žarištu sukoba u Ukrajini.
U glavnom gradu te autonomne oblasti, Semferopolju, u srijedu je pala i prva žrtva: po izvještajima medija, starac je stradao u stampedu poslije koškanja između učesnika "mitinga" i "kontramitinga".
Na ulicama obližnjeg Sevastopolja, opažena su ruska oklopna vozila.
Glavni akteri "proevropskih" protesta na Krimu su lokalni Tatari, muslimani koji su osim "Ukrajina nije Rusija" danas vikali i "Slava Alahu". "Tviteraši" sa trga (Evro)Majdan u Kijevu čitav dan šalju poruke podrške "braći Tatarima".
S druge strane su Rusi, koji čine skoro 60 odsto stanovništva Krima - oblasti koja je do 1954. godine bila dio Rusije, a istoričari ni danas ne mogu da objasne zašto je poklonjena Ukrajini. Taj poklon koji ovih dana "pokazuje zube" je šezdesetih godina prošlog vijeka predstavljao simbol bratstva Ukrajinaca i Rusa, a odluku je donio Vrhovni sovjet u godinama kad je SSSR vodio etnički Ukrajinac, Nikita Hruščov... pa je Krim proglašen "ukrajinskom sovjetskom republikom".
Na Krimu, u Sevastopolju, gradu u kojem živi oko 350.000 ljudi, nalazi se i sjedište ruske crnomorske flote. Sevastopolj - poslije Odese druga po veličini ukrajinska luka - zapravo je i izgrađen 1783. godine kao pomorska citadela, po naređenju carice Katarine Velike, u čast pobjede nad Turcima.
Špekuliše se da je smijenjeni predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič, kojem se gubi svaki trag otkad je napustio svoju rezidenciju u Balaklavi, baš preko Sevastopolja vojnim brodom pobjegao u Rusiju.
Od ponedeljka, sa zgrade gradske skupštine u Sevastopolju vijori se ruska zastava, a zastava Ruske Federacije danas je okačena i na zgradu krimskog parlamenta u Semferopolju.
Britanski "Gardijan" ocjenjuje da bi Krim mogao da proglasi nezavisnost od Kijeva i da traži da se pridruži Ruskoj Federaciji, eventualno "poslije referenduma koji bi ohrabrio Kremlj".
"Ovaj scenarij je, ipak, malo vjerovatan. Ali imajući u vidu nejasne namjere Moskve i vakuum vlasti u Kijevu, Sevastopolj je ključ budućnosti Ukrajine kao centralizovane države", konstatuje britanski list.
Više od polovine stanovništva Krima (između 58 i 60 odsto, po različitim izvorima) čine Rusi. Ruska flota u Sevastopolju upošljava više od 25.000 ljudi i uživa ogromnu podršku lokalaca.
"Za razliku od većeg dijela Ukrajine, gdje su u revolucionarnom zanosu obarane statue Lenjina, džinovski sevastopoljski Lenjin još uvijek spokojno gleda u Crno more", primjećuje "Gardijan".
Da se stanovništvo Krima i decenijama poslije "dodjele" Ukrajini osjeća ruskim bilo je kristalno jasno i 2008. godine, kad je tadašnji predsjednik, prozapadni vođa Narandžaste revolucije Viktor Juščenko, objavio plan da izbaci rusku flotu iz Sevastopolja. Političari na Krimu poručili su mu tada da će rezultat svakog takvog poteza biti - sukob.
Upravo svrgnuti Janukovič, koji je na izborima 2010. u drugom krugu pobjedio Juliju Timošenko, produžio je ugovor s Rusijom o zakupu u Sevastopolju na još 25 godina, a Moskva je zauzvrat Ukrajini dala popust na cijenu gasa.
Ukrajinski desničari istovremeno optužuju Moskvu da planira da sa Krimom "odigra" isti scenarij kao prethodno sa Južnom Osetjom i Abhazijom u Gruziji: prvo podjeli ruske pasoše građanima koji žele, a zatim izvrši invaziju, braneći "nove državljane" od napada. I zapadni izvori potvrđuju da zasad nema dokaza o "podržavljavanju" stanovništva Krima, iako je ruski premijer Dmitrij Medvedev - govoreći o cjelokupnoj situaciji u Ukrajini - naglasio da "postoji realna prijetnja" po interese Moskve i živote ruskih građana.
Bi-Bi-Si (BBC), međutim, ukazuje da "Ukrajina nije Gruzija" i da ta po veličini druga evropska država još ima sposobne oružane snage.
Kad je riječ o etničkim podjelama na Krimu, istorija - kao i obično - objašnjava cijelu stvar: godine 1944, Staljin je deportovao lokalne Tatare, muslimane u centralnu Aziju, a umjesto njih na Krim doselio Slovene iz Rusije i sa istoka Ukrajine. Ali nije to cijela istina: Tatari su, naime, prethodno masovno sarađivali sa nacistima...
Poslije pada Sovjetskog Saveza, Tatari su počeli da se vraćaju na Krim. Zavisno od izvora, njihova brojnost danas procjenjuje se na između 200.000 i 300.000 ljudi. Dobro su međusobno povezani, organizovani i lojalni Kijevu.
Krimski Rusi, međutim, imaju drugačije viđenje situacije. Oleg Rodilov, član krimskog parlamenta, povodom priče o ruskoj floti je 2008. to "plastično" objasnio, elaborirajući zašto nema razloga da ga smatraju separatistom zbog proruskog raspoloženja: "Mit je da Ukrajina nije dio Rusije. Mi u to ne vjerujemo... Za vas, Ukrajina i Rusija su apriori različite države. Za nas, Ukrajina i Rusija su apriori ista država... Zajedno smo već 350 godina."
Prije ere sovjeta, Krim je bio poznat kao "igralište ruskih careva", zbog tople klime i mora.
Sevastopolj je i "grad ruske slave", kako ga Rusi zovu još od Krimskog rata u 19. vijeku u kojem su s protivničke strane zajedno bili Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Osmanlije i Pijemont.
Analitičari ocjenjuju da bi ukrajinska kriza mogla da se okonča i podjelom te zemlje, a ako do toga dođe - očigledno je "na koju će stranu" Krim. Kao, doduše, i ostale istočne i centralne oblasti.
Američki Si-En-En (CNN) objavio je na svom internet portalu zanimljiv grafički prikaz Ukrajine, po regionima: očigledno je da je i na prošlim predsjedničkim izborima, 2010, podrška prozapadnim i proruskim snagama podjeljena tačno po linijama koje odvajaju dijelove zemlje u kojima se uglavnom govori ukrajinski, odnosno ruski. Linijama koje dijele Ukrajinu na istočnu i zapadnu.