Francuski ekonomski rast usporava, nezaposlenost raste, kriza je ozbiljno uzdrmala evro dok Grčkoj prijeti bankrot.
Ipak, uprkos tom, s ozbiljnom zabrinutošću francuski glasači razmišljaju na čiju će se stranu okrenuti nakon što je predsjednik Francuske Nikola Sarkozi izjavio "da je najveća zabrinutost Francuske halal meso".
Da ne bi bio kontradiktoran javnom mišljenju, koje ekonomski i razvojni put smatra najkritičnijom stvari za odabir sljedećeg predsjednika, Sarkozi je nedavno rekao da je realni problem Francuske "taj da ima suviše stranaca". Tim je upozoren i njegov otac, koji je emigrirao iz Mađarske u Francusku.
Sarkozi u posljednje vrijeme zvuči kao lider francuskog Nacionalnog fronta Marin le Pen i po svemu sudeći ovako pokušava privoljeti glasače bliske ekstremnoj desnici.
Ovo nije prvi put da se Sarkozi okreće ekstremnoj desnici naglašavajući neke od njihovih tradicionalnih tema.
U kampanji u 2007. godini njegovi čvrsti stavovi po pitanju kriminala, imigracije i uspostavljanja reda u francuskim problematičnim naseljima pomogli su mu da osvoji srca desničara i ostvari pobjedu nad rivalom socijalistom Segolen Rojal.
Od kada je došao na Jelisejska polja on je dodatno očarao desničare osnivajući Ministarstvo nacionalnog identiteta, organizujući debate šta to čini Francuze Francuzima, izbacujući hiljade Roma iz zemlje i postavljajući pitanja o mjestu i uticaju islama u Francuskoj.
Njegovi komentari su oživjeli pitanje islama u zemlji, naročito kod francuskih desničara. Tokom posjete Pikardiju Sarkozi je tvrdio da je najveća zabrinutost Francuza kupovina i konzumiranje mesa dobijenog u skladu s halal praksom. Time je podržao raniju tvrdnju Le Pena da je sve meso koje se prodaje u francuskim supermarketima u stvari halal meso.
Nakon toga u emisiji na nacionalnoj televiziji naveo je da su broj i integracija stranaca u Francuskoj postali problem.
Ako opet bude izabran, Sarkozi je obećao da će smanjiti dolazak stranaca sa 180.000 na 100.000 ljudi godišnje i ograničiti strancima socijalnu pomoć, koju im dodjeljuju kao i ostalim Francuzima.
Nekima se ovo čini hipokrizijom jer je Sarkozijev otac Mađar. U svoj kabinet nije uveo nijednog člana afričkog porijekla, a jedno vrijeme je tražio "pozitivnu diskriminaciju" da pomogne manjinama da prevaziđu rastuću diskriminaciju.
Možda se sve to dešava jer dolazi vrijeme izbora i nepopularni Sarkozi nema luksuz da se odrekne svoje strategije iz 2007. godine, kada je tražio podršku desničara.
Prvi krug izbora u Francuskoj biće održan 22. aprila i on nije imao vremena da ublaži napredovanje predstavnika socijalista Fransoa Olanda. Od kada je najavio novu kandidaturu za predsjednika, Sarkozi je napravio niz pogrešnih koraka: koristio je prilično agresivan jezik prema Olandu i njegova nepopularnost ga je spriječila da umanji prednost svog političkog oponenta.
Što je još gore, nedavne ankete su pokazale da bi u prvoj rundi izbora Oland mogao osvojiti 30 odsto glasova, a Sarkozi 23.
Uprkos takvim predviđanjima, niko ne isključuje mogućnost da iskusni Sarkozi preokrene stvari.
I u Olandovom kampu plaše se magije kojom se Sarkozi održao na vrhu francuskog političkog života i njegove reputacije snažnog političkog ratnika.
Ali i kod Sarkozija je zavladala određena panika uprkos njegovim uvjerenjima da ne sumnja u pobjedu na izborima. Njegovo okretanje desničarima desilo se u vrijeme kada je njegov ministar unutrašnjih poslova i blizak saradnik Klod Žuan izazvao pravu polemiku svojim izjavama koje su mnogi opisali kao islamofobne.
Slično se desilo i premijeru Fransoa Fijonu, koji je bio primoran da smiri muslimanske i jevrejske vođe nakon što je javno odbacio halal i košer pravila ubijanja životinja i nazvao ih "tradicionalnim metodama koje danas nemaju smisla jer su vezane za higijenu koja je danas na visokom nivou".