Rebeka Mekdonald, rođena je u Sarajevu 1953. godine pod imenom Ubavka Mitić. Trenutno živi i radi u Torontu, gdje je dobila brojne nagrade.
Rebeka je osnivač i izvršna predsjednica Just Energy Group Inc., kompanije za trgovinu energetskim proizvodima. Njen put od Jugoslavije do statusa jedne od najmoćnijih Srpkinja u svijetu ispunjen je priznanjima, uključujući i čast da zazvoni na Njujorškoj berzi prije sedam godina. Međutim, Rebeka Mekdonald jasno ističe da pravi uspjeh leži van poslovnih dostignuća - u vaspitanju i životu sopstvene djece, prenosi Ona.rs.
U svijetu gdje se uspjeh često mjeri finansijskim dostignućima, Rebeka Mekdonald, majka troje djece, nudi dublju perspektivu. Njena poruka, koja služi kao centralna pouka, glasi:
“Čim djeca imaju mnogo novca, postaju razmaženija, gube dodir sa stvarnošću. Haljinu u kojoj sam došla u Kanadu sačuvala sam do danas. S vremena na vrijeme otvorim ormar i pogledam tu haljinu. Čovjek se mora podsjetiti odakle je krenuo. Milioni, milijarde, avioni - sve je to jako dobro, ali morate znati ko ste. Ljudi koji me poznaju iz Jugoslavije, od prije više od 30 godina sigurno će vam reći da se nikada nisam promijenila. Ja sam ista jer znam ko sam”, izjavila je Rebeka i dalje pojasnila:
“Uspjeh ljudi se vidi samo kroz njihovu djecu, a ne kroz njihov posao. Možete biti vrlo uspješni u poslu, ali vrlo neuspješni roditelji. Svoj uspjeh ne gledam kroz dolar, već kroz svoju djecu. Biznis je lijepa stvar, donosi prihod. Međutim, imam veliki broj prijatelja, vrlo uspješnih poslovnih ljudi koji imaju vrlo neuspješne porodice i djecu. Često me pitaju za savjet. Oni vladaju carstvima, ali ne mogu da upravljaju svojom porodicom”.
Povezana vijest:
Ko je misteriozna Srpkinja u Đokovićevoj loži: Od Sarajke do milijarderke
Od Sarajeva do Toronta: Trnovit put uspjeha i ženskog inata
Rebeka Mekdonald je rođena u Sarajevu, ali je odrasla u Beogradu. Završila je Prvu beogradsku gimnaziju i upisala studije medicine, "ne zato što voli medicinu, već zato što su to željeli majka i otac". Sa 22 godine, "pobjegla je u Kanadu", jer je vjerovala da je to "zemlja potencijala" i da je "dovoljno daleko od mame i tate, od Jugoslavije, od Evrope". Ističe da, kada donese odluku, "potpuno je fokusirana na nju, ništa ne može spriječiti da je sprovede u djelo". Zato, kako kaže, "nikad nisam osjetila nostalgiju, želju za povratkom...".