Sebastian Kurc, austrijski ministar vanjskih poslova, prenio je u subotu na sastanku šefova diplomacija EU u Luksemburgu upozorenje makedonskog ministra vanjskih poslova Nikole Poposkoga da su makedonski organi među izbjeglicama koji su ušli u njihovu zemlju u više navrata identifikovali državljane bilo balkanskih, bilo trećih zemalja koji su se borili kao mudžahidi u talibanskim redovima u Avganistanu, ili u građanskim ratovima u Iraku, Siriji itd.
Posrijedi je upozorenje koje se bazira i na sumnjama i na saznanjima obavještajnih službi, a napokon i na samoj logici stvari.
Poznati su i objavljivani slučajevi državljana i državljanki Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Albanije i Makedonije koji su se unovačili u redove tzv. “Islamske Države”. Odlazili su i iz Austrije, pa je Kurc mogao imati informacije i iz prve ruke. A i iz Hrvatske.
O “Sinajskom vilajetu” je hrvatska javnost nešto saznala u danima tragične otmice hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka. Ustrojen je, međutim, i nešto bliži “Balkanski vilajet”, kojemu bi na čelu mogao biti Lavdrim Muhaxheri (“Abu Abdullah”), Kosovar iz Kaçanika, koji je vijesti o svojoj smrti demantovao objavivši video sa snimkom kako je smaknuo sirijskog taoca hicem iz ručnoga protuoklopnoga raketnog bacača (“bazuke”). Upravo je Muhaxheri bio “junak” reklamnog snimka “Islamske Države” u kojemu, u četvrtom nastavku, vitla sabljom iznad glave i najavljuje da će osvojiti Rim i Al-Andalus (Španjolsku). Ovih dana Muhaxheri je predstavio “Daišov” zlatni dinar, službeno sredstvo plaćanja na teritoriju “Islamske Države”.
I Muhaxheri je američki proizvod: radio je u američkoj vojnoj bazi Bondsteel pored Ferizaja na jugoistoku Kosova. Fatos Makoli, voditelj sektora Kosovske policije za borbu protiv terorizma, naveo je da je Muhaxheri na Interpolovoj “Crvenoj listi”.
Naravno, mogućnost upada “Daišovih” terorista u Evropu nije otvorena tek sada, otkako se omasovila “balkanska ruta” izbjeglica pretežno iz Azije. Mudžahidi su dolazili i ranije, posebno oni koji su se, nakon sudjelovanja u ratovima u Afganistanu, Iraku, Siriji itd. vraćali u svoje matične zemlje. Ne samo Makedoniju, Kosovo ili Bosnu , nego i u zemlje u kojima su već bili druga generacija useljenika, poput Austrije ili Njemačke, Francuske i Velike Britanije.
Uostalom, i prije su humanitarne krize znale poslužiti ne samo žrtvama da se sklone, nego i krvnicima: nisu li neki njemački, austrijski, mađarski, rumunjski i hrvatski ratni zločinci izbjegli u Južnu Ameriku zahvaljujući izbjegličkim pasošima Crvenog krsta, takozvanim “štakorskim kanalom”? Već i samo spominjanje “Balkanskog vilajeta” moralo bi izazvati oprez. On je operativno već kanalizovan u Makedoniji, na Kosovu, u Srbiji, te u Bosni i Hercegovini. Taj plan je postojao i prije sadašnje izbjegličke plime. Izbjeglica nije manjkalo ni ranije, ali ih je “Islamska Država” utrostručila. Ti izbjeglice su prve žrtve “Islamske Države”; izbjeglice plaćaju mnogo višu cijenu nego ijedna država na njihovu putu.
Ta će plima potrajati dvadesetak godina – tvrdi Washington. Prema tome, umjesto o krizi, moramo razmišljati o fenomenu. Kako bi bilo lijepo da Unija jednom nešto predvidi i organizuje se, umjesto da gasi požare kad je kasno.