STOKHOLM - Mijailo Mijailović (32), osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva Ane Lind, švedske ministarke inostranih poslova, prvi put nakon osam godina provedenih u zatvoru progovorio je za švedske medije, iznoseći razloge svog gnusnog čina.
U prilično opsežnom intervjuu za švedski list "Expressen", Mijailović, koji je rođen u Srbiji, rekao je da apsolutno nije planirao da ubije Anu Lind, te da je to impulsivno uradio, nakon što ju je slučajno vidio ispred robne kuće NK, u centru Stokholma.
On je priznao da ju je pratio u nekoliko prodavnica u sklopu robne kuće, a zatim joj zadao fatalni ubod, koji je uzdrmao švedsko društvo, te iz korijena promijenio švedsku politiku.
Mijailović je priznao da je u to vrijeme bio na hipnotičkom lijeku flunitrazepam, što je jedan od uzroka njegovog ponašanja. O samom događaju Mijailović kaže:
"Krenuo sam za njom, izvadio nož i ubo je. Sve se desilo veoma brzo. Sjećam se da je cijela atmosfera iznenada postala haotična, ljudi su počeli da se okupljaju, a neko je uzviknuo: "Hvatajte ga". Najviše se sjećam te buke, dernjave", kaže Mijailović u svom prisjećanju na taj. 10. septembar 2003. godine.
Završiću u paklu, kada za to dođe vrijeme, rekao je Mijailović
Uprkos činjenici da se sve desilo na javnom mjestu, u sred bijela dana, on kaže da je i sam bio iznenađen kako je uspio da bez problema ode sa mjesta zločina:
"U početku sam se kretao polako, a zatim sam izašao na isti ulaz na koji sam i ušao. Onda sam bacio nož u kontejner. Zatim sam potrčao i kod pozorišta 'Dramaten' zaustavio taksi", kaže Mijailović i dodaje:
"Kada sam odlazio taksijem pored nas je prošla policija tako da mi je bilo čudno da me nisu uspjeli uhvatiti dok sam još bio u gradu... Kasnije sam otišao u obližnju šumu gdje sam bacio odjeću. Zatim sam sjeo na zemlju i pomislio: "Ovo su moji posljednji trenuci slobode".
Tokom suđenja Mijailović nije pokazao kajanje, te nije želio da govori o motivima zločina.
Međutim, u intervjuu za "Expressen", on poriče ranije novinske napise da su motiv za ubistvo Ane Lind bile njene izjave o bombardovanju Srbije. On dodaje da je Lindovu sasvim slučajno vidio i odlučio da je ubije, te da je njegova ranija meta bio političar Lars Leijonborg iz Liberalne partije, na čijem je mitingu bio samo sedam dana ranije.
"Bio je to period kada sam osjećao nevjerovatnu mržnju prema političarima, i srpskim i švedskim. Krivio sam ih za sve što mi se loše desilo u životu", kaže Mijailović i dodaje:
"Međutim, kada sam se kasnije osvrnuo na sve to, shvatio sam da samo slabići krive druge za svoje životne neuspjehe. Nisu političari krivi za sve loše što mi se desilo u životu".
Mijailović je u intervjuu priznao da je sam izmislio da se brani neuračunljivošću jer je, navodno, "čuo glasove koji su mu rekli da to učini". Jedini razlog za to bio je jer nije želio da ide u regularni zatvor, već u psihijatrijsku ustanovu.
Ipak, on na kraju kaže da je svjestan da nikada neće izaći iz zatvora, te da je spreman za sudbinu koja ga čeka.
"Ne može mi sve biti oprošteno, to znam. Završiću u paklu, kada za to dođe vrijeme", rekao je na kraju Mijailović.