PARIZ – Mira Marković, iz Partije za zaštitu životinja i bivša odbornica u Parizu, ušla je u trku za predsjedničke izbore sa jednim ciljem: da „pomjeri granice“ borbe za životinje, koju vodi još od djetinjstva.
Ona je suosnivačica Partije za zaštitu životinja i kandidatkinja ovog pokreta na predsjedničkim izborima 2027. godine.
Za Mirku Marković kažu da ima ono nešto. Tako bi se moglo reći dok se posmatra kako se Mira Marković užurbano kreće po maloj konferencijskoj sali knjižare French Theory, u 5. arondismanu Pariza. U ljubičastoj majici ispod crnog sakoa, sa krupnim prstenjem na rukama i crnom kosom vezanom u rep iz kojeg izviruju poneki sijedi pramen, prilazi novinarima, srdačno se rukuje sa njima, a zatim sjeda nazad kako bi još jednom pregledala bilješke za govor koji će uskoro održati.
Ispred nje je dvadesetak ljudi: nekoliko novinara, izabrani predstavnici i funkcioneri Partije za zaštitu životinja došli su ovog petka, 2. oktobra, da prisustvuju njenom zvaničnom ulasku u trku za Jelisejsku palatu. Organizacija još uvijek ima pomalo amaterski karakter: direktan prenos konferencije za medije nije mogao da bude realizovan zbog nestabilne internet veze. Kandidatkinja povremeno pokazuje tremu. Ali čim pređe na suštinu, njen govor postaje sigurniji. Poljoprivreda, stočarstvo, lov, pravni status životinja, teme se nižu jedna za drugom.
Prilikom objave svoje kandidature za predsjedničke izbore 2. oktobra 2026. u Parizu, Mira Marković je predstavila ravnotežu, etiku, odgovornost i pravdu kao četiri stuba svoje kampanje.
Suosnivačica Partije za zaštitu životinja od njenog osnivanja 2016. godine, Mira Marković naslijedila je Elen Tui, koja je pokušala da učestvuje na predsjedničkim izborima 2022. ali nije uspjela da prikupi potrebnih 500 potpisa podrške izabranih zvaničnika.
„To su bili moji prijatelji“
Kod nje angažman izgleda kao nešto sasvim prirodno. Nakon studija psihologije, Markovićeva je 17 godina radila u svojoj profesiji i obrazovanju odraslih. Bio je to period posvećen „pomaganju drugima“.
Politika je došla kasnije. Godine 2014. izabrana je za odbornicu u 18. arondismanu Pariza, gdje je postala zamjenica gradonačelnika zadužena za održivi razvoj, ishranu i životnu sredinu. Šest godina kasnije ušla je u Gradsko vijeće Pariza, a u svom arondismanu dobila je nadležnost za pitanja dobrobiti životinja.
Da bi se shvatilo porijeklo te osjetljivosti, potrebno je vratiti se u njeno djetinjstvo u departmanu Val d'Oaz. U porodičnoj kući odrasla je okružena kokoškama, patkama, zečevima, pa čak i jednom slijepom ovcom.
„To su bili moji prijatelji, svi su imali svoja imena“, rekla je za Le Point.
Međutim, pod istim krovom postojala su dva različita pogleda na životinje. Njena majka, koja je odrasla u gradu, doživljavala ih je kao kućne ljubimce. Otac, porijeklom iz Bosne i Hercegovine u nekadašnjoj Jugoslaviji, dolazio je iz poljoprivredne sredine u kojoj je bilo sasvim normalno uzgajati životinje zbog jaja ili mesa.
„Kada smo imali naše kokoške, patke i ostalo, bilo je potpuno normalno da ih pojedemo“, prisjeća se. Ali, kada je napunila devet godina, ta razlika postala je mnogo konkretnija kada je prisustvovala klanju svinje. Životinja se otimala i vrištala.
„Neki su u tome vidjeli dobar svečani obrok, a ja leš i mnogo nasilja.“ Iz tog iskustva izvukla je uvjerenje koje je i danas vodi. Ona danas više nema životinje u svom domu. Ne zato što ih ne voli, kako kaže, već zato što ih je previše sahranila u baštama svog djetinjstva.
Poslije ljudi, oslobodimo i životinje
Sa svojih 48 godina, ova psihološkinja po obrazovanju sada želi da tokom predsjedničke kampanje bude „glas onih koji ga nemaju i koji ne mogu da glasaju“, pri čemu otvorenije prihvata radikalnije stavove svoje stranke.
„Stekli smo kredibilitet, sada moramo da pomjerimo granice“, objašnjava. Partija za zaštitu životinja više ne želi samo da razmišlja o tome kako da se životinje eksploatišu uz „što manje patnje“, već da postavi drugo pitanje:
„Kako da izađemo iz te eksploatacije i te patnje?“ Kandidatkinja govori o „civilizacijskom napretku“.
„Poslije ljudi, oslobodimo i životinje.“ Među najavljenim mjerama nalaze se stvaranje nezavisnog Ministarstva za dobrobit životinja sa sopstvenim budžetom, zabrana koride i lova, izuzimanje životinja iz pravnog režima stvari i imovine, kao i njihovo uključivanje u planove ORSEC, koji regulišu odgovor javnih službi u slučaju katastrofa. Program od oko stotinu strana trebalo bi uskoro da bude objavljen i, kako obećava, obuhvatiće ekonomiju, poljoprivredu, zdravstvo i zaštitu životne sredine.
„Ponekad radikalnost može biti dobra i opravdana“, smatra ona, dodajući da „nije moralno ubijati, zatvarati i zlostavljati životinje“.
Ide čak toliko daleko da klanje životinja poredi sa smrtnom kaznom koja se, prema njenom mišljenju, i dalje primjenjuje nad životinjama u Francuskoj.