JERUSALIM - Lider stranke Jašar, Gadi Ajzenkot, stekao je prednost nad izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom u borbi za dobijanje mandata za sastavljanje nove vlade. Ipak, podrška poslanika da prvi pokuša formirati koaliciju ne znači da ima obezbijeđenu većinu za preuzimanje vlasti.
Ajzenkotova stranka osvojila je 21 mandat na prošlomjesečnim izborima, najviše među strankama koje nisu svrstane uz Netanjahua. Međutim, ni premijerov blok ni opozicija nisu osvojili najmanje 61 od ukupno 120 poslaničkih mjesta, koliko je potrebno za većinu u Knesetu, navodi jta.
Predsjednik Izraela Isak Hercog trebalo bi u nedjelju da saopšti kome će prvom povjeriti mandat za sastavljanje vlade. Ajzenkot je do kraja sedmice objavio da ga je za mandatara preporučilo 67 poslanika, dok je Netanjahu dobio podršku njih 46.
Takav odnos snaga čini Ajzenkota izrazitim favoritom za dobijanje mandata. Put do nove vlade, međutim, ostaje neizvjestan: svaka od mogućih kombinacija zahtijeva političke ustupke, a pojedine i odustajanje od važnih predizbornih obećanja.
Zašto podrška 67 poslanika ne garantuje novu vladu?
Ajzenkot predvodi savez četiri cionističke stranke, takozvani blok promjena, koje povezuje cilj da smijene Netanjahua. Zajedno imaju 48 mandata u novom sazivu Kneseta.
Za većinu im je, prema tome, potrebna podrška stranaka koje raspolažu sa još najmanje 13 poslaničkih mjesta. Druga mogućnost bila bi da obezbijede više glasova za vladu nego protiv nje, uz uzdržanost dovoljnog broja poslanika iz drugih stranaka.
Ključna razlika je u tome što preporuka predsjedniku da Ajzenkotu povjeri mandat nije isto što i obećanje da će ti poslanici glasati za njegovu vladu.
Ukoliko dobije mandat, Ajzenkot će imati 28 dana za pregovore. Hercog mu može odobriti produženje za još 14 dana. Ako ne uspije, priliku bi mogao dobiti drugi kandidat, a moguć je i novi izlazak na izbore.
Mogu li ultraortodoksne stranke napustiti Netanjahua?
Jedna od opcija koja je dobila na značaju poslije izbora jeste saradnja bloka promjena sa ultraortodoksnim jevrejskim strankama.
One su dugogodišnji Netanjahuovi saveznici, ali su ranije učestvovale i u vladama koje su predvodili političari centra i ljevice.
Prvi nagovještaj mogućeg približavanja stigao je od Ujedinjenog judaizma Tore, jedne od dvije ultraortodoksne stranke u Knesetu. Njeni predstavnici tokom konsultacija s Hercogom nisu preporučili ni Ajzenkota ni Netanjahua, čime su nagovijestili moguće udaljavanje od dosadašnjeg saveznika.
Stranački lideri poručili su da će podržati onaj blok koji bude spreman na ustupke u vezi s vojnom obavezom ultraortodoksnih Jevreja, uključujući odustajanje od sankcija za one koji odbiju služenje vojske.
Ujedinjeni judaizam Tore ima sedam mandata. Njegovo približavanje bloku promjena moglo bi Ajzenkotu omogućiti da dobije više glasova za vladu nego protiv nje, pod uslovom da arapske stranke budu barem uzdržane.
Zašto je Libermanov zaokret važan za pregovore?
Dodatni signal da je saradnja moguća stigao je od Avigdora Libermana, lidera stranke Izrael naš dom i jednog od ključnih članova bloka promjena.
Liberman je godinama bio poznat po oštrom protivljenju ultraortodoksnim strankama. Ipak, u objavi na mreži X u petak nagovijestio je spremnost da s njima sarađuje radi smjene Netanjahua.
"Izborni rezultati zahtijevaju od svih nas da preispitamo svoj pristup i priznamo da pred nama nema dobrih alternativa ni čarobnih rješenja", napisao je Liberman.
Poručio je da političari moraju "pokazati fleksibilnost i praviti kompromise", uključujući i pitanje vojne obaveze ultraortodoksnih Jevreja.
"Naša nacionalna odgovornost zahtijeva da donosimo teške odluke i budemo spremni na bolne kompromise", dodao je.
Ostali lideri bloka promjena bili su manje određeni. Naglašavali su potrebu da Netanjahu bude smijenjen, bez preciznog objašnjenja kako namjeravaju obezbijediti većinu.
Kakvu vladu želi da formira Ajzenkot?
Ajzenkot je u petak saopštio da sa svojim političkim partnerima radi na uspostavljanju vlade nacionalnog jedinstva za vanredne okolnosti.
"Posljednjih dana sa svojim partnerima radim na planu za uspostavljanje nacionalne vlade za vanredne okolnosti", napisao je.
Prema njegovom objašnjenju, osnovu bi činile četiri stranke opozicionog saveza, dok bi im se druge stranke ili pojedinačni poslanici mogli pridružiti odmah ili postepeno.
"Logika tog plana jeste da brzo položimo zakletvu i uspostavimo vladu zasnovanu na četiri cionističke stranke promjena i obnove, kojoj bi se odmah ili postepeno pridružila svaka stranka ili član Kneseta koji prihvati moja četiri osnovna principa", naveo je Ajzenkot.
Ti principi obuhvataju priznavanje Izraela kao jevrejske i demokratske države, prihvatanje vrijednosti sadržanih u izraelskoj Deklaraciji nezavisnosti, obavezno vojno ili civilno služenje i priznavanje Hamasa kao terorističke organizacije.
Zašto bi saradnja sa ultraortodoksnim strankama mogla propasti?
Liberman je, istovremeno s najavom spremnosti na kompromis, postavio uslov koji bi mogao ugroziti cijeli plan: odbacio je podršku bilo kakvoj manjinskoj vladi.
Time je praktično zatražio da blok promjena obezbijedi najmanje 61 mandat. Za takvu većinu bila bi mu potrebna podrška obje ultraortodoksne stranke - Ujedinjenog judaizma Tore i Šasa.
Pridobijanje Šasa predstavljalo bi znatno veći izazov. Ta stranka smatra se više desno orijentisanom od Ujedinjenog judaizma Tore, a njen lider Arje Deri godinama održava naročito bliske odnose s Netanjahuom.
Šas je tokom predsjedničkih konsultacija preporučio Netanjahua za mandatara. Za sada nema naznaka da namjerava da ga napusti.
Dodatni problem predstavljaju obećanja samog bloka promjena. Jedna od glavnih tema njegove izborne kampanje bila je potreba da ultraortodoksni muškarci služe vojsku i da se promijeni dugogodišnji sistem njihovog izuzeća.
Svi lideri tog saveza prije izbora obećali su da neće učestvovati u vladi s ultraortodoksnim strankama. Netanjahuovo savezništvo s njima koristili su kao jedan od važnih argumenata protiv njegove vlasti.
Koalicija koja bi zahtijevala značajne ustupke u vezi s vojnom obavezom zato bi među dijelom birača mogla biti doživljena kao izdaja predizbornih obećanja.
Prvi znaci protivljenja već su se pojavili. Dan Iluz, izabrani poslanik Libermanove stranke, u petak je poručio da "ne možemo odustati od zakona o vojnoj obavezi", jasno pokazujući da se protivi ustupcima o tom pitanju.
Mogu li arapske stranke obezbijediti potrebnu podršku?
Druga mogućnost jeste saradnja s arapskim strankama, što je dugo osjetljivo pitanje u izraelskoj politici.
Raam i Zajednička lista zajedno su osvojili 19 mandata, dovoljno da obezbijede dodatnu podršku bloku promjena.
Prema tom scenariju, Ajzenkotu bi bila potrebna aktivna podrška Raama, umjerenije od dvije arapske stranke. Raam je već učestvovao u koaliciji koja je 2021. godine smijenila Netanjahua, a integracija u izraelsko društvo važan je dio njegovog programa.
Zajednička lista mogla bi ostati uzdržana ili podržati vladu izvan koalicije, bez neposrednog učešća u njoj. Ta politička grupacija, koja zastupa tvrđe stavove, nagovijestila je spremnost na dosad nezabilježen nivo saradnje s blokom promjena radi smjene Netanjahuove koalicije.
Međutim, i ovu mogućnost otežavaju neslaganja unutar Ajzenkotovog saveza.
Zašto se Liberman protivi oslanjanju na arapske stranke?
Liberman je odbacio podršku manjinskoj vladi, uključujući onu koju bi podržavao Raam, ali i svakoj vladi čiji bi opstanak zavisio od arapskih stranaka.
"Ne smijemo uspostaviti vladu koja se oslanja na uzdržanost Zajedničke liste i Raama", naglasio je u objavi u petak.
Bez njegove podrške, saradnja bloka promjena s arapskim strankama postala bi još složenija. Tada bi bila potrebna aktivna podrška obje arapske grupacije, a ne samo Raama.
To bi moglo izazvati ozbiljne otpore među članovima bloka koji ne žele saradnju sa Zajedničkom listom, koju mnogi izraelski Jevreji smatraju neprijateljski nastrojenom prema jevrejskoj državi i cionističkom projektu.
Prema izvještajima izraelskih medija, pojedini poslanici bloka već su poručili da bi teško prihvatili učešće u vladi s arapskim strankama.
I ova opcija značila bi odstupanje od predizbornih obećanja svih lidera saveza. Ajzenkot je krajem septembra, u intervjuu za Kanal 12, rekao da arapske stranke, uključujući Raam, ne ispunjavaju njegove uslove za ulazak u vladu. Među tim uslovima naveo je i priznavanje Hamasa kao terorističke organizacije.
Da li je ipak moguća zajednička vlada s Netanjahuom?
Treća mogućnost bila bi vlada nacionalnog jedinstva koju bi činili Netanjahu i blok promjena, ili barem dio stranaka iz tog saveza.
Za sada svi lideri bloka javno odbacuju takav dogovor.
Ajzenkot je u petak istakao da postoji "hitna potreba za smjenom" Netanjahuovog rukovodstva. Liberman je poručio da "Netanjahuova era mora biti završena".
Lider Demokrata Jair Golan izjavio je da blok ima "istorijsku odgovornost" da Netanjahua pošalje kući, dok je bivši premijer Naftali Benet, koji predvodi stranku B'Jahad, takođe naglasio hitnost promjene vlasti.
Ipak, računa se da bi Netanjahu radije prihvatio nove izbore nego odlazak s premijerske funkcije. Ukoliko niko ne uspije da sastavi novu vladu, on bi ostao na čelu postojeće do raspleta političke krize.
Zbog toga bi eventualni sporazum o zajedničkoj vladi vjerovatno podrazumijevao da Netanjahu, barem u početku, ostane premijer, uz dogovor o kasnijoj rotaciji na toj funkciji.
Pojavile su se i spekulacije da približavanje bloka promjena ultraortodoksnim strankama služi slabljenju Netanjahuove pregovaračke pozicije pred moguće razgovore o zajedničkoj vlasti.
Šta slijedi ako Ajzenkot ne obezbijedi većinu?
Ajzenkot je trenutno u povoljnijoj poziciji za dobijanje mandata, ali nijedna od mogućih koalicija nema jednostavan put do podrške u parlamentu.
Saradnja sa ultraortodoksnim strankama zahtijevala bi ustupke oko vojne obaveze i odustajanje od važnih obećanja. Oslanjanje na arapske stranke nailazi na protivljenje unutar samog bloka, dok bi dogovor s Netanjahuom bio suprotan cilju zbog kojeg je savez okupljen.
Ako pregovori propadnu, mandat bi mogao dobiti drugi kandidat, a Izrael bi se mogao suočiti i s novim izborima. Dobijanje prilike da sastavi vladu zato bi za Ajzenkota moglo biti lakši dio posla.