VAŠINGTON - Velika naftna mrlja prijeti da postane najveća ekološka katastrofa u istoriji Sjedinjenih Američkih Država.
Loše vrijeme koje je pogodilo američki jug ometa napore da se zaustavi širenje naftne mrlje po Meksičkom zalivu. Mrlja koja je formirana poslije eksplozije na naftnoj platformi jedne od najvećih svjetskih kompanija "British petroleuma" u roku od samo jednog dana je - utrostručena!
Pokušaji da se mrlja makne s površine mora nisu bili uspješni. Znanstvenici upozoravaju da bi moglo doći do stravičnog scenarija u kojoj će Golfska struja naftu prenijeti na cijelu obalu. Sve više ljudi počelo je kritikovati Vladu i "British Petroleum" zbog sporog i neadekvatnog odgovora u prvim danima katastrofe, nakon što je platforma "Deepwater Horizon" potonula. No, važnije od toga je pitanje može li se curenje nafte iz podvodnog izvora uopšte zaustaviti prije nego što cijela stvar postane puno gora.
Nafta koja curi iz podmorske bušotine već je stigla do obala savezne države Luizijane, zbog čega se strahuje od ekološke katastrofe. Luizijana i druge priobalne države Misisipi, Alabama i Florida proglasile su vanredno stanje.
Jak vjetar i talasi ometaju plovidbu i pokušaje da bude zaustavljeno isticanje nafte. Naftna mrlja već je veličine oko 10.000 kvadratnih kilometara.
Na Univerzitetu Florida procijenili su da je u more iscurilo devet miliona barela nafte, ali u obalskoj straži to smatraju pretjeranim. Ipak, obalska straža u subotu je priznala da je gotovo nemoguće saznati tačno koliko nafte je iscurilo u Zaliv. Prethodno je rečeno da se radi o više od pet miliona litara nafte jer svaki dan curi oko 5.000 barela. Čak i tim tempom biće potrebno samo nekoliko sedmica da u more dođe više nafte nego što je 1989. godine iscurilo u zaliv kod Aljaske nakon potonuća tankera "Exxon Valdeza". Neki naučnici kažu da bi situacija već mogla biti gora nego ona s "Exxonom".
"British Petroleum", koji takođe ne može reći koliko nafte curi u more, 2009. godine podnio je izvještaj Vladi i u njemu rekao da se može nositi s "najgorim scenarijumom" na bušotini. Najgori scenarijum opisan je kao curenje 162.000 barela nafte dnevno ili gotovo 26 miliona litara. Za poređenje, nakon potonuća "Exxon Valdeza" u more je iscurilo ukupno 40 miliona litara nafte. Najgorem scenarijumu koji je zamislio BP može se dodati ono što prijeti da se dogodi sada ako mrlju zahvati Golfska struja. Ako se to dogodi, Golfska struja mogla bi mrlju prenijeti uzduž istočne obale SAD, što bi bila "ekonomska i ekološka katastrofa epskih proporcija".
Obalska straža i BP trenutno rade na zatvaranju podvodnih izvora, pri čemu nisu nimalo uspješni. Najnoviji pokušaj borbe protiv curenja je raspršivanje hemikalija koje razgrađuju naftu na samom izvoru, što bi moglo biti uspješnije od prskanja površine mora. Jedino što zasad sprečava opštu katastrofu je činjenica da nafta ističe iz cijevi kojima se bušilo morsko dno. Ako te cijevi popuste, a moguće je da hoće, nafta ne samo da bi počela curiti u većim količinama nego ne bi bilo nikakve kontrole nad njom.
BP nije rekao koliku količinu nafte je izvlačio s "Deepwater Horizona", ali jedan neimenovani dužnosnik kompanije anonimno je rekao da se radilo o desecima miliona barela. Uticaj katastrofe, bilo ekološki bilo ekonomski, zasad je nemoguće procijeniti, ali sasvim je sigurno da se radi o milijardama dolara. Ribarskoj industriji Zaliva sigurno slijede teška vremena. Jasno je da pomaka neće biti dok se ne zatvori izvor. Konačno, pitanje je kakvu će političku težinu imati katastrofa. Mnogi su slučaj "Deepwater Horizona" već prozvali "Obaminom Katrinom". U međuvremenu, u Luizijanu je juče trebalo da stigne predsjednik SAD Barak Obama, koji je već rekao da zvuči "potpuno razumno" da "Britiš Petroleum" plati troškove otklanjanja štete.
Platforma za eksploataciju nafte eksplodirala je i potonula u more 20. aprila, dok uzrok eksplozije u kojoj je poginulo 11 radnika još nije poznat.