Situacija na pustinjskoj granici između Maroka i Mauritanije postala je vrlo napeta nakon što je Narodnooslobodilački front Saguia el-Hamra i Oued Ed-Dahab (poznat kao Front Polisario) zatvorio granični prelaz Guerguerat 21.oktobra 2020. i spriječio prolazak ljudi i robe između država.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, analizira nove napetosti između Maroka i Fronta Polisario u Zapadnoj Sahari.
Nakon gotovo četiri godine relativnog mira u regiji Sahara, selo Guerguerat i istoimeni granični prijelaz vraćaju se u prvi plan. Nakon primirja između Maroka i Polisarija, koji su u sukobu oko regije i koji je na snazi od 1991.godine sada se obnavlja strah da će napetosti dovesti do širih sukoba.
Nova eskalacija se dogodila u Guergueratu, demilitariziranoj zoni pod nadzorom UN-ovih mirovnih snaga u sklopu misije MINURSO - Misija UN za referendum u Zapadnoj Sahari, uspostavljena Rezolucijom VS UN br. 690 (1991).
Granični prelaz Guerguerat postala je tačka napetosti u ljeto 2016. kada je Maroko na ovom graničnom prelazu pokrenuo veliku vojnu operaciju usmjerenu na krijumčarske mreže i ilegalnu trgovinu. Kao odgovor na ovu akciju, Front Polisario je poslao grupu svojih naoružanih pripadnika na prelaz, što je izazvalo regionalne napetosti.
UN između Maroka i Zapadne Sahare
Niz izvještaja generalnog sekretara UN Antonija Guteresa Savjetu bezbjednosti UN o krizi povezanoj sa graničnim prelazom Guerguerat otkrio je detalje oružane provokacije članova Fronta Polisario. Misija UN u Sahari, MINURSO, pokrenula je nadzor iz vazduha zbog predostrožnosti, uspostavljajući nadzorni centar u blizini graničnog prelaza za praćenje vojnih kretanja na tom području i sprečavanje eskalacije nasilja.
Nakon višemjesečnih napetosti u regiji, marokanska kriza završila je u februaru 2017.godine, kada je Maroko odgovorio na zahtjev generalnog sekretara UN, da povuče svoje snage stacionirane u regiji kako bi spriječio dolazak članova Fronte Polisario iz njihovih baza.
Uzrok nove napetosti je što Fronta Polisario sprečava marokanske vozače kamiona da pređu granicu u regiji, što je navelo mauritanijsku vojsku da pošalje pojačanje u regiju kako bi spriječila bilo kakvu eskalaciju i zaštitila sjeverne granice države.
Zapadna Sahara prostire se na površini od 266.000 km2 (Front Polisario kontroliše 20% teritorije) i veća je od površine Velike Britanije s obalom od 1.110 km na Atlantskom okeanu. To je jedina regija na afričkom kontinentu čiji status poslije perioda kolonijalizmom još nije uređen.
Mauritanija i Maroko podijelili su Zapadnu Saharu 1975. godine prema Madridskom sporazumu, ipak 1979. godine Mauritanija se povukla iz Oued Ed-Dahaba, koji predstavlja trećinu Zapadne Sahare, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma s Frontom Polisario, a u skladu sa tim sporazumom odrekla se bilo kakvih zahtjeva prema Zapadnoj Sahari. Maroko je, međutim, spojio ovu regiju s regijom Saguia el-Hamra, koja je bila pod njegovom kontrolom i predstavlja dvije trećine Sahare kao sastavni dio svoje teritorije.
Istorijska prava Maroka prema Zapadnoj Sahari
Maroko ima istorijska prava na regiju Zapadne Sahare unazad nekoliko vijekovaa, a od njenog priključenja uložio je milijarde dolara za poboljšanje životnih uslova u siromašnoj Zapadnoj Sahari, a planira uložiti dodatnih sedam milijardi.
Od 1999.godine, kada je kralj Mohammed VI došao na presto, Maroko je poboljšao standarde ljudskih prava u Sahari, kao i u cijelom Maroku.
Američki diplomatski izvještaji otkrili su, da regija donekle predstavlja ekonomsko breme za Maroko. Kraljevina Maroko je osigurala 800 miliona dolara za programe potpore u Zapadnoj Sahari, što ga čini jednim od najvećih programa pomoći u historiji te regije.
Zapadna Sahara pati od nedostatka izvora pitke vode. Kao dio razvojne strategije Sahare, Kraljevina Maroko opskrbljuje saharski grad Laayoune pitkom vodom, koja dolazi iz centara za desalinizaciju i košta tri dolara po kubiku, imajući na umu da je nacionalna cijena u Maroku 0,0275 dolara po kubiku, dok razliku u cijeni pokriva marokanska vlada. Cijena pogonskih goriva subvencionirana je i iznosi polovinu stvarne cijene kao u ostatku Maroka i smatra se jednom od glavnih subvencioniranih sirovina. Firme koje posluju u regiji ne plaćaju porez, sve radi održavanja finansijske likvidnosti firmi i socijalne podrške stanovnicima Zapadne Sahare. Međunarodni ekonomski stručnjaci vjeruju, da regija nije ekonomski održiva i da stanovnici regije ne bi mogli preživjeti bez državnih subvencija.
Granična operacija
Maroko je potvrdio, da je poslao svoje vojne jedinice u tampon zonu Guerguerata 13. novembra 2020., jer nije imao drugog izbora nego preuzeti odgovornost i zaustaviti ometanje prelaska granice i kretanja te osigurati nesmetan protok ljudi i robe.
Maroko je investirao velika sredstva u razvoj pustinjskih područja, modernizaciju i razvoj infrastrukture i osiguravanje radnih mjesta za stanovnike Sahare. Ali Front Polisario želi prekinuti status quo, jer mu to ne ide u prilog i testira svoju snagu.
Prema mišljenju analitičara Međunarodnog instituta IFIMES, Front Polisario radi na tome da Vijeću sigurnosti UN skrene pažnju na pitanje Sahare i na imenovanje novog izaslanika UN, koji će zamijeniti dosadašnjeg Horsta Köhlera, bivšeg njemačkog saveznog predsjednika, koji je podnio ostavku u maju 2019.
Najveći pristalica Fronta Polisario Alžir ima mnogo vlastitih unutrašnjih problema i neće rizikovati miješanje u novi rat na svojim zapadnim granicama. Sve su strane u ovom sukobu svjesne, da će svaki eventualni rat koristiti samo militantnim skupinama u regiji Sahel, a ne interesima država na sjeveru Afrike.
Maroko se ovim pitanjem bavi mudro i strpljivo, što se mora nastaviti. Međutim, Maroko također ima pravo braniti svoj teritorijalni integritet.
Rješenje pitanja Sahare zahtijeva snažnu političku volju, ne samo zaraćenih strana, već i komšijskih zemalja (posebno Alžira) i međunarodne zajednice. Osnovna prepreka u pronalaženju rješenja je međusobno nepovjerenje svih strana. Izgradnja povjerenja zahtijeva vrijeme i diplomatske napore kako bi potakla Front Polisario da nastavi mirovne pregovore i pronađe se zajednički jezik za konačno rješenje s Marokom u okviru rezolucije UN-a.
Odmrzavanje brojnih "zamrznutih" konflikata?
Brojni "zamrznuti" konflikti ponovno su u međunarodnoj javnosti aktualizirani. Analitičari smatraju, da su događanja u Nagorno-Karabahu i vojna akcija Azerbejdžana u toj nemirnoj regiji također potaknula druge države, da riješe "zamrznute" konflikte poput pitanja Zapadne Sahare.
Nedavno je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao, da je protiv "zamrznutog"“ konflikta u slučaju Srbije i Kosova, a da je sukob između Armenije i Azerbejdžana dokaz koliko su takvi konflikti opasni i kolika je nemoć kompletne međunarodne zajednice.
U tom kontekstu očekuje se promijenjen stav administracije novog američkog predsjednika Džozepa Bajdena. Istovremeno se neizbježno postavlja pitanje hoće li biti novog talasa odmrzavanja "zamrznutih" konflikata širom svijeta.