WASHINGTON - Pobjednik predsjedničkih izbora u SAD nije samo Barack Obama, već i statističar Nate Silver koji je uspješno predvidio ishod glasanja u svih 50 saveznih država i otvorio vrata novom pristupu političkoj analizi.
Poslije izbora, Silver je postao medijska zvijezda gostujući u više popularnih televizijskih emisija, dobio je i izvinjenje konzervativnog komentatora koji ga je vrijeđao, prodaja njegove knjige je porasla za 800 odsto, a internetom su počeli da se šire šale o njegovim moćima, poput dosjetki o Chucku Norrisu.
Njegov najveći uspjeh ipak je možda to što je promijenio gledanje na političke analize i predviđanja - umjesto osjećaja i inuticije koji su dominirali prognozama političkih komentatora, Silver je ponudio ogoljene brojeve.
Tokom čitave predizborne kampanje, čak i kada su ugledne agencije poput Galupa i Rasmunsena davale nekoliko procenata prednosti republikanskom kandidatu Mitu Romniju, a ostali navodili da je razlika isuviše mala da bi se mogao predvidjeti rezultat, Silver je ukazivao da su šanse na strani demokrate Baraka Obame.
Predvidio pobjedu Obame usprkos pesimističkim prognozama
Vjerovatnoća pobjede Obame, prema Silveru, nije padala ispod 61,1 odsto, koliko je iznosila nedjelju dana poslije njegovog katastrofalnog nastupa u prvoj predsjedničkoj debati, ali je od tada postojano rasla da bi na dan izbora bila 90,9 odsto.
Silver je 2008. "pogodio" rezultate glasanja u 49 od 50 država i liberalni dio Amerike je na osnovu toga u njegovom blogu "Fajvtrtiejt" (fivethirtyeight.blogs.nytimes.com) tražio utjehu zbog pesimističkih prognoza, dok ga je konzervativni dio javnosti optuživao za pristrasnost, ismijevao i povremeno homofobno napadao jer je on gej.
"Gospodar i bog algoritama", kako ga je nazvao John Stewart u svojoj emisiji "Dejli show" (The Daily Show), diplomirao je ekonomiju, ali se potom posvetio statističkoj analizi bejzbola, pokeru na internetu, gdje je, po svojim riječima, zaradio oko 400.000 dolara, a zatim je počeo da piše o izborima.
Statistikom pobjedio intuiciju
Kao i u slučaju političkih istraživanja, Silver kaže da ljudi u pokeru precjenjuju vrijednost novih informacija zbog čega nepromišljeno gube novac.
Osnova Silverovog metoda je "bajesova teorija vjerovatnoće" u kojoj je naglasak na uslovnoj vjerovatnoći - šanse za neki ishod treba uvijek uslovljavati novim podacima, vodeći računa koliko su oni izgledni.
U SAD se uoči izbora svakodnevno objavljuju desetine anketa čije je rezultate Silver redovno analizirao i na osnovu njih davao svoje procjene vjerovatnoće konačnog ishoda. Međutim, nisu sve ankete podjednako pouzdane.
Za neke postoji istorija pristrasnosti u korist neke od partija, dok su neke metodološki slabe zato što se zasnivaju na malom uzorku, ili, što je Silver mnogim zamjerao, ne koriste brojeve mobilnih telefona. Njegovo objašnjenje je da mladi većinom nemaju fiksne telefone i da je zbog toga neophodno zvati i mobilne brojeve, pošto mladi većinom podržavaju demokratskog kandidata.
Svaki novi rezultat ankete Silver je uzimao u obzir, ali nije svakom istraživanju pridavao isti značaj. Ukupan rezultat je da je uspješno predvidio da će Obama pobijediti i u Virginiji i na Floridi, na šta je malo ko računao.
Zaradio prvi veliki novac na pokeru
Silver kaže da mu je poker bio najbolja vježba za to kako procjenjivati nove informacije i šta može biti značajna informacija, a šta ne. "Naši osnovni instinkti nisu veoma dobri. Težimo precjenjivanju novih informacija", rekao je.
Zaradu od pokera je uložio u bejzbol, gdje u posljednjih 15-tak godina postoji trend pridavanja posebnog značaja statistici. Kao i u većini sportova, i u bejzbolu su igrači angažovani na osnovu mišljenja iskusnih "skauta" za koje se vjerovalo da imaju skoro nepogrešive instinkte.
Menadžer tima "Ouklend atletiks" Bili Bejn odbacio je tu tradiciju i angažovao igrače na osnovu statistike o njima, bez obzira na fizički izgled ili godine čime je, s jednim od najmanjih budžeta, uspio da parira najbogatijim klubovima što je opisano u knjizi "Moneyball" i u istoimenom filmu s Bradom Pitom.
Kao i u bejzbolu, prema Silveru, i u politici se precjenjuje značaj utisaka pošto su zasnovani na nizu predrasuda. Statistički podaci su, s druge strane, neumoljivi i ako se dobro analiziraju, mogu biti uspješan vodič.
"Brojevi nisu savršeni, ali po meni, to su brojevi sa svom svojom nesavršenošhu, naspram očite gluposti. Neki govore: 'Ne možeš brojevima kvantifikovati osjećanja ljudi'. Ali, šta je alternativa? Da sijedim na koktelu u Washingtonu govoreći da znam kako će ljudi u Ohiju glasati bolje nego što pravi ljudi u Ohiju odgovaraju u anketama? To je neverovato drsko", rekao je Silver.
Autsajder koji misli drugačije
Silver je za britanski "Gardijan" (The Guardina) rekao da se oduvijek osjećao kao autsajder pošto je gej i porijeklom iz agnostičke porodice, ali da mu je to omogućilo da se navikne da misli drugačije od većine drugih.
Na pitanje zbog čega se više osjećao neprilagođenim - zato što je gej ili što je štreber, Silver je odgovorio: "Vjerovatno zbog stvari s brojevima, budući da me je to držalo od kada sam imao šest godina".
Silver je uoči izbora objavio knjigu "Signali i šumovi: Zašto je većina predviđanja neuspješna, ali neka nisu" (The Signal and the Noise: Why Most Predictions Fail - But Some Don't) koju je Amazaon proglasio za knjigu godine.