NJUJORK - Ako ima bilo kakve sličnosti između politike američkog predsjednika Donalda Trampa i njegovog prethodnika Baraka Obame, onda je to strategija povlačenja trupa sa Srednjeg istoka, koja je sada, nakon takve odluke o Siriji, izložena kritikama sa raznih strana, kako u SAD, tako i u savezničkim prijestonicama.
Svojevremena strategija Obame, koja je na terenu podrazumjevala oslanjanje na lokalne partnere, uz korisćenje avijacije da bi se branili interesi Vašingtona u tom dijelu svijeta, a usput proslavio povratak trupa za novogodišnje praznike, zvuči prilično slično onome što se proteklih dana čulo iz Bijele kuće, konstatuje "NYT"
S tim što su Obamime odluke tada uznemiravale jastrebove među republikancima, a danas Trampa kritikuju demokrate, skoro bez izuzetka.
Zaljučak oba predsjednika bio je da prisustvo američkih trupa na Srednjem istoku na dugi rok ima, u najboljem slučaju, marginalni efekat.
Treba se podsjetiti da je u Iraku 2007. bilo skoro 170.000 vojnika SAD, a u Avganistanu 2011. godine više od 100.000.
Tramp je sada procijenio da držanje oko 2. 000 trupa u Siriji neće tamo ništa bitno promijeniti.
Ta procena dovela je do ostavke ministra odbrane Džima Matisa, koji je proteklih meseci u više navrata svom okruženju govorio da predsjedniku čini neophodne ustupke samo zbog osjećaja odgovornosti prema 1,3 miliona američkih vojnika u aktivnoj službi, ali povlačenje iz Sirije izgleda nije mogao da “proguta”.
NYT konstatuje da procjene Pentagona i obaveštajnih službi, donete u eri posle 11. septembra 2001, da je raspoređivanje vojnih snaga na Srednjem istoku ključno ako se teroristi žele zaustaviti prije nego što dođu do američkog tla, a istovremeno važno za održavanje tamošnjih savezništava - na Trampa nikada nisu ostavile jak utisak.
On je mnogo više bio zainteresovan za ideju da se vojska koristi za obezbjeđenje granice prema Meksiku, nego da se širom svijeta suprostavlja Rusiji, Iranu, Sjevernoj Koreji ili Kini.
Odlukom o povlačenju iz Sirije, Tramp samo tu svoju ideju pretvara u praksu.
On to čini na užasavanje mnogih svojih savetnika, koji tvrde da se lekcije iz prošlosti ignorišu povlačenjem iz Sirije, ili Avganistana, što je još jedno područje za koje Tramp kaže da SAD tamo nemaju nikakav legitimni dugoročni interes.
Pentagon je već najavio povlačenje oko 7.000 vojnika iz Avganistana, čime će njihov broj u toj zemlji biti prepolovljen.
Prema sagovornicima NYT povlačenjem iz Sirije, SAD gube i onaj ograničeni uticaj koji su tamo imale, a izgleda za to ne dobijaju ništa za uzvrat.
Džejms Džefri, američki specijalni izaslanik za Siriju, kaže da je Sirija postala područje sukoba velikih sila, u koji su uključeni Amerikanci, Rusi, Iranci, Turci i Izraelci, zbog čega Vašington ne sme da se ograniči samo na unutrašnje konflikte u toj zemlji.
"Jesmo li povukli ''crvene linije'' sa Turcima o tome kako će se ponašati prema Kurdima, ili postigli dogovor sa Rusima oko sastava buduće vlade u Damasku?" pita Ričard Has, bivši zvaničnikh administracije u vrijeme invazije na Irak 2003. godine.
Demokrate, koji su najveći Trampovi kritičari, teško će, međutim, moći da ga zbog ovoga napadaju. Njegov stav da američke snage ne mogu da izmijene strateški balans na Srednjem istoku, i da tamo ne treba da budu - u suštini je isti kao i stav Obame.
Upravo je demokrata Obama, takođe pri kraju druge godine svog mandata, objavio povlačenje posljednjih američkih trupa iz Iraka, čime je ispunio predizborno obećanje.
I Tramp je u predizbornoj kampanji govorio da vojno prisustvo SAD u Siriji jedino može da opravda borba protiv Islamske države, koja je sada, kako on kaže, pobijeđena.
Strategija nacionalne bezbjednosti koju je Trampova administracija objavila ove godine, jasno kaže da borba protiv terorizma više nije primarni cilj.
Iako, kako navodi NYT neki od predsjednikovih bivših savetnika tvrde da Tramp nikada nije ni pročitao tu strategiju, odluka o povlačenju iz Sirije je potpuno u skladu s njom.