PEKING - Kineskinja Vendi Džu zarađuje toliko da može da ručava po restoranima, putuje na odmor i investira u stan, što je stil života o kojem njeni roditelji nisu mogli ni da sanjaju.
Ali, kada je upitate da li je srećna što je odrasla tokom 30 godina u kojima je Kina zaokrenula ka kapitalizmu, ta 37-godišnja suvlasnica male kompanije koja se bavi elektronikom - oklijeva. "U vrijeme mojih roditelja nismo imali ušteđevinu, međutim, sve dok smo svim srcem slušali partiju i slijedili je kao jedan, nije bilo razloga za brigu", kaže Džuova kojoj je bilo sedam godina kada su u Kini počele ekonomske reforme.
"Sada, iako imam neko bogatstvo, stalno brinem za budućnost jer je toliko mnogo neizvjesnosti", objašnjava ona.
Kina je upravo proslavila tridesetu godišnjicu kongresa Komunističke partije na kojem je inicirana era reformi i počeo preokret iz Mao Cedungovog vremena u modernizaciju. Promjene, koje je uveo Deng Siaoping poslije Maove smrti, utrle su put vrtoglavom ekonomskom rastu koji je doprinio da godišnji bruto domaći proizvod po stanovniku u zemlji sa 1,3 milijarde ljudi poraste na 19.000 juana (2.800 dolara) u 2007. sa samo 380 juana u 1978.
Istovremeno su iz siromaštva izašle stotine miliona ljudi. Međutim, sa prosperitetom su stigle drugačije brige i otuđenje.
To najbolje ilustruje penzionisani tehničar Guan Veihuai. On se sjeća kako je prije 30 godina, kao mladić, satima stajao u redu ispred prodavnice da kupi deset jaja ili parče svinjetine i kako je poslije uspješno obavljene kupovine bio uzbuđen. "Danas mi sin kupuje stvari koje mi nisu potrebne, recimo previše hrane ili neke bespotrebne, a skupe kućne aparate", kaže Guan i dodaje da bi volio kada bi njegov uvijek užurbani sin provodio više vremena sa njim, uz partiju šaha i čašu pirinčanog vina. "Kada pokušam da to kažem sinu, on me čak i ne čuje od zvonjave mobilnog telefona", razočaran je Guan.