Prema najnovijim izveštajima Rusija razvija novi nuklearni torpedo-dron, Status 6.
Iako torpedo nudi neke alarmantne nove mogućnosti, to nije prvo takvo oružje na kojem su Rusi radili. Još važnije, Status 6 ima neke potencijalno fatalne nedostatke koji ograničavaju njegovu praktičnu efikasnost u scenariju borbe.
Nuklearna torpeda imaju značajan presedan od hladnog rata. Najraniji nacrti za podmornicu Projekta 627 "Novembar" predviđeni su za brodove koji djeluju kao matični brodovi za nuklearni torpedo T-15, razvijen za napad na pristaništa NATO-a.
Ta su torpeda ponudila SSSR-u način da smanje morsku dominaciju NATO-a, a takođe i alternativno sredstvo udara na Sjedinjene Države. Međutim, T-15 je imao domet oko 40 kilometara i brzinu od trideset čvorova, što otežava predviđanje situacija u kojima bi podmornica mogla uspješno da izvede napad. Projekt je otkazan, a podmornice Novembar su redizajnirane kao normalni nuklearne podmornice.
Kasnije su i Sjedinjene Države i Sovjetski Savez uveli nuklearna torpeda optimizovana za taktičke uloge.
Iz dosad dostupnih informacija, čini se da će se Status 6 aktivirati s matičnog broda podmornice, a zatim preći na cilj pod vlastitom snagom i vodstvom. Dron će, kako se izvještava, imati brzinu do pedeset i šest čvorova, kapacitet da zaroni do 3200 stopa i domet od 10.000 kilometara milja.
Mogućnosti brzine i dubine bespilotnih letjelica otežavaju angažman postojećih mornaričkih snaga, jer mogu nadmašiti većinu torpeda. Ako bespilotna letjelica ikada dostigne operativni status, američka mornarica će se vjerovatno suprotstaviti svojim podmornicama.
Svojim dometom, bespilotna letjelica može biti lansirana iz obalnih objekata ili sa površinskih plovila, mada bi posmatranje lansiranja vozila moglo ukazati na to da će neprijateljstva uskoro početi ili, zaista, poslužiti kao uzrok rata u kriznoj situaciji.
Nejasno je koji stepen komunikacije Rusi mogli održavati sa bespilotnim letjelicom nakon lansiranja, mada specifikacije sugerišu da će ga kontrolisati površinski brodovi. Ovo je teško trivijalno pitanje.
Ako se pokrene iz maksimalnog dometa, Statusu 6 bi moglo biti potrebno do četiri dana da dostigne cilj. To ga čini izuzetno opasnim u krizi, jer politička dinamika koja se drži kod lansiranja oružja možda nije ista kao ona u trenutku udara. Štaviše, izglede za oružje koje će samostalno ploviti do cilja četiri dana, u najmanju ruku su zabrinjavajuće.
Najočiglednija potencijalna upotreba Statusa 6 je strateško sredstvo odvraćanja, osmišljeno da omogući još jedno sredstvo udara na Sjedinjene Države koje balističko-raketna odbrana ne može da porazi. Uprkos opsežnom nuklearnom arsenalu, Rusija je dugo brinula o bezbjednosti svog drugog udara usljed kombinacije usklađenog američkog napada i unapređenja američke raketne odbrane.
Kao oružje prvog udara, upotrebljivost drona zavisila bi od krajnje tajnosti u kombinaciji sa velikom pouzdanošću; ako su Amerikanci otkrili lansiranje ili se bespilotna letjelica na neki način odvojila od cilja, element iznenađenja bi se izgubio. Kao odvraćajuće oružje posljednjeg udara, dron imao bi dvojni nedostatak da stigne negdje poslije glavne akcije i potencijalno bi nedostajao bilo koji prekidač za isključivanje koji bi ruskom političkom rukovodstvu omogućio da ga koristi kao čip pregovora.
Moguće je da je Status 6 takođe mogao da napadne koncentracije flota, uključujući vjerovatno američke borbene grupe. Ovo bi ipak zahtijevalo sofisticiranije komandovanje i kontrolu ili odluku da se oružje učini dovoljno autonomnim da bi mogao odlučiti koju će metu pratiti i kada treba da se raznese.
Kao što je nekoliko analitičara napomenulo, iako ideja dugog dometa nuklearnog naoružanog podmornica zvuči alarmantno, ne čini se baš izvedivom idejom. Uslovi pod kojima bi ruski donosioci odluka odlučili da primijete oružje koje bi moglo da prođe danima do svog cilja su nesigurni i teški za shvatiti. Zaista, bespilotna letjelica može jednostavno poslužiti kao testni test za druge tehnologije i kao način da određeni biroi zadrže svoje finansiranje, a ne kao obradljiv sistem oružja.
Ipak, jedna lekcija je da će protiv odlučnog protivnika raketna odbrana uvijek biti neuspješna i to obično na spektakularno skup način. Nacije koliko su Kina i Rusija, u najmanju ruku, imaju sredstva da razviju oružje koje će pobijediti ili zaobići raketnu odbranu, eliminirajući kišobran sigurnosti koji su Sjedinjene Države prave. Status 6 možda nije to oružje, ali to je dokaz da Rusija ispituje svaku ideju koja bi mogla uspjeti.
Druga lekcija je da stare ideje nikada ne izgledaju kao da zaista umiru. Nuklearni torpedo bio je gotovo bukvalno prva ideja koju je SSSR smislio da nadoknadi (u to vrijeme) ogromnu prednost u sistemima isporuke u kojima su uživale Sjedinjene Države. Šezdeset godina kasnije, čini se da je neko oživio ideju za novu fazu hladnog rata.
(srbijadanas)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.