BRISEL - Umjesto da približi novi i stari kontinent, evropska turneja američkog predsjednika Baraka Obame je razotkrila dubinu jaza između Sjedinjenih Država i Evrope.
Iako će u Srbiji Obaminu čevorodnevnu turneju po Evropi pamtiti po gafu o "kosovskom referendumu" iz govora koji je u srijedu održao u Briselu, to je možda najmanji problem sa kojim se američki predsjednik suočio tokom svoje prve posjete sjedištu Evropske unije.
Ta posjeta je bila zamišljena kao demonstracija transatlantskog jedinstva u odnosu na Moskvu, koju su poslije više od dvije decenije nategnutog parnerstva počeli da doživljavaju kao ozbiljnu prijetnju evropskoj bezbjednosti, što su sasvim nedvosmisleno poručili najviši funkcioneri NATO, generalni sekretar Anders Fog Rasmusen i glavnokomandujući general za Evropu Filip Bridlav.
I zaista, nakon Obaminog dvosatnog razgovora sa predsjednicima Evropskog savjeta Hermanom Van Rompejem i Komisije Žoze Manuel Barozom, sva trojica su novinarima prenijeli zajedničku riješenost da na "nelegalnu i nelegitimnu" aneksiju Krima odgovore novim sankcijama prema Rusiji, uz uvjeravanja da će Vašington i Brisel marširati "ruku pod ruku".
Isto veče, iz Berlina je stigao hladan tuš u vidu izjave kancelarke Angele Merkel da se Njemačka protivi širenju sankcija, što je stav koji su manje glasno zauzele i neke druge evropske zemlje, kao što su Holandija, Italija i Španija.
Opipljiv napredak nije ostvaren ni kad je riječ o drugoj velikoj temi sa kojom je Obama došao u Brisel, Sporazumu o transatlantskom trgovinskom i investicionom partnerstvu (TTIP), koji ima za cilj da ukloni carinske i ostale barijere između dva najveća svjetska tržišta.
Pregovori Vašingtona i Brisela o TTIP su zapeli zbog evropskih strahova da će sporazum, koji ima jaču pravnu težinu od važećih nacionalnih zakona, omogućiti američkim korporacijama da u EU bez ograničenja izvoze genetski modifikovanu hranu, meso puno antibiotika i slične "specijalitete" koji su u EU uglavnom zabranjeni.
Obama je u govoru u briselskom centru Bozar, onom istom u kome se "sapleo" o Kosovo, pokušao da otkloni te bojazni uvjeravajući publiku da su mu ekologija i zaštita potrošača oduvijek ležali na srcu.
"Nikada ne bih učinio ništa što bi narušilo zaštitu prirodne okoline", rekao je ispraćen sumnjičavim pogledima, jer je "obzirnost" američkih korporacija prema narodnom zdravlju u Latinskoj Americi, gdje SAD sa mnogim državama imaju sličan ugovor o slobodnoj trgovini, mnogima u Briselu dobro poznata.
Nije najbolje prošla ni Obamina opaska o Iraku, gdje je, kako je rekao, nakon povlačenja američkih snaga "narodu ostavljeno da slobodno odlučuje o svojoj budućnosti".
Ta sloboda, kako su mnogi primjetili, ne vrijedi mnogo u zemlji u kojoj je američka intervencija uništila materijalnu i političku infrastrukturu i pokrenula građanski rat u kome su dosad stradali nebrojeni civili.
I konačno, Obamina posjeta nije otklonila sumnjičavost izazvanu otkrićima Edvarda Snoudena da američke tajne službe nadziru komunikacije ne samo desetine milona Evropljana, nego i evropskih političkih lidera na čelu sa Angelom Merkel.
Sve u svemu, ako se za pohod američkog predsjednika na Brisel ne može reći da je rezultirao fijaskom, očigledno je da njegov šarm ovaj put nije uspio da premosti postojeći jaz između transatlantskih partnera.
Taj jaz je najbolje ilustrovan u jednim holandskim novinama, naporednim fotografijama Obame, koji je turneju započeo ulaskom u Hag na čelu kolone oklopljenih automobila, praćen vojnim helikopterima, i holandskog premijera, koji na posao svaki dan putuje - biciklom.
Kada je Obama prije šest godina ušao u Bijelu kuću mnogi su se nadali da će ta promjena donijeti sasvim novu spoljnu i unutrašnju politiku, a sada sve teže nalazi zajednički jezik sa saveznicima, dok u svojoj zemlji nikada nije imao manje pristalica.
U odnosu na mnogo teže poraze koje je Obamina spoljna politika pretrpila, kao što je neuspio pokušaj pomirenja sa islamskim svijetom ili "resetovanje" odnosa sa Moskvom, ovaj je trivijalan, ali predstavlja još jednu stavku u dugom nizu iznevjerenih očekivanja.