LONDON - Poslije nereda u Egiptu i Tunisu, gdje su demonstranti preko Twittera i Facebooka koordinisali akcije, mnoge svjetske vlade i špijunske agencije počele su pomnije da prate društvene vebsajtove kako bi pravovremeno otkrile eventualne političke prijetnje.
Mada samo mali broj ljudi vjeruje da su društvene mreže na Internetu podstakle pobune u dvjema sjevernoafričkim zemljama, ostaje činjenica da je brzo i lako komuniciranje ubrzalo događaje na terenu.
"U svakoj neizvesnoj situaciji, društveni sajtovi predstavljaju otvoreni izvor informacija koji može biti veoma koristan, jer pruža uvid u ono šta može da se dogodi", izjavio je za Rojters jedan američki zvaničnik blizak tajnim službama.
Obavještajne agencije već duže vrijeme prate ekstremističke vebsajtove kako bi preduprijedile eventualne zločine i napade.
Ideja da državne službe prate Twitter i Facebook kako bi identifikovale neistomišljenike brine, međutim, mnoge ljude, posebno u zemljama poznatim po političkim ubistvima i progonima.
"Sve je veoma javno - možete da vidite ko su ljudi i s kim razgovaraju", primjećuje Tim Hardi, britanski inženjer informatike koji je pokrenuo blog "Iza kliktivizma". "U nekim zemljama... ljudi zaista rizikuju život, mada možda toga nisu svjesni."
U Sudanu, gdje su nedavno organizovani protesti preko Facebooka, aktivisti su se žalili da je policija koristila taj sajt da napravi spiskove za hapšenje.
S druge strane, neki smatraju da nadgledanje vebsajtova otvorenih za javnost u manjoj mjeri predstavlja kršenje privatnosti od prisluškivanja, infiltracije ili ispitivanja.
Pobornici ove ideje primjećuju da princ Čarls i njegova supruga Kamila možda ne bi bili izloženi neprijatnosti u sopstvenom vozilu prije nekoliko mjeseci da je britanska policija pratila poruke na Twitteru o protestima u Londonu.
Stručnjaci tvrde da je prava prednost nadzora društvenih mreža to što pružaju mogućnost vlastima da pravovremeno detektuju nezadovoljstvo javnosti i putem javne debate izbjegnu da se gnjev izlije na ulice.
Rojters je podsjetio i da su zapadni političari, a sve češće i oni u zemljama u razvoju, počeli da koriste društvene sajtove u pokušaju da prenesu svoje stavove i privuku mladu i tehnički naprednu publiku.
"Normalno je da vlade koriste društvene mreže i iznose argumente na takav način da budu lako dostupni, da mogu lako da se razmjenjuju i da se na njih odgovara", rekao je Mark Henson, bivši strateg za medije britanske Laburističke partije.