BRISEL - Počela je trka za predsjednika Evropske unije (EU) i položaje u Evropskoj komisiji (EK), nakon što je u Irskoj na referendumu podržano preustrojstvo institucija Unije.
Evropski komesar za proširenje Oli Ren kandidat je za budućeg šefa diplomatije EU ili komesara za neki ekonomski sektor, ali može ostati i na položaju koji sad zauzima u EK. Kao drugi kandidati za novog visokog predstavnika za spoljnu i bezbjednosnu politiku EU spominju se i šef švedske diplomatije Karl Bilt, francuski ministar i bivši evropski komesar Mišel Barnije, kao i nekadašnji komesar Kris Paten.
Dodatni kvalitet, kao žena, imala bi i donedavni šef austrijske diplomatije Ursula Plasnik, a postoje i glasovi da bi čelnik diplomatije EU htio da bude i njemački ministar unutrašnjih poslova Volfgang Šojble.
Cijela igra u vezi s izborom nove EK, isto kao i predsjednika EU, tiče se nagodbe čiji su ključni elementi iskustvo i geografija. Gleda se, naime, zemlja iz koje je kandidat, da li je to članica EU s velikim ili malim političkim uplivom i ekonomskom težinom, kojoj političko-ideološkoj grupaciji pripada kandidat i kakva njegova uloga treba da bude.
Zato se, recimo, smatra da bi za izbor na položaj predsjednika EU teško prošao bivši španski premijer Felipe Gonzales, iako ima veliki ugled i iskustvo, budući da je na čelu EK Portugalac Žoze Manuel Baroso.
Ako bi za "šefa države" EU bio izabran bivši finski premijer Pavo Liponen, onda Ren, Finac, isto kao i Bilt, Šveđanin, nemaju nikakvih izgleda da vode evropsku diplomatiju.
A, jedan od viđenijih kandidata, posebno kako to prikazuju Vlada i štampa u Velikoj Britaniji, jeste bivši britanski premijer Toni Bler, mada to oštro osporava britanska konzervativna opozicija, koja ima velike izgleda da dođe na vlast, kao i neki uticajni politički krugovi i dio javnosti u EU.
Tu se, kako su to obrazložili i neki čelnici vlasti u Parizu, Berlinu, Rimu i Hagu, postavlja i pitanje da li bi predsjednik EU trebalo da bude harizmatična, jaka ličnost koja bi mogla nametnuti ponekad svoju volju šefovima država Unije, s kojima dijeli vlast. Tako je francuski predsjednik Nikola Sarkozi, izgleda, više sklon jakoj harizmatičnoj ličnosti, recimo Bleru, dok njemačka kancelarka Angela Merkel smatra da uloga predsjednika EU mora biti umjerenija, diskretnija, pa se zato zalaže da taj položaj dobije holandski premijer Jan Peter Balkenende. Bivši austrijski kancelar Volfgang Šisel je takođe viđen u igri za predsjednika Unije, koji može vladati u dva mandata od po dvije i po godine.
Svi su saglasni da je zalog stavljanja na snagu novih institucija, mehanizma efikasnijeg odlučivanja i novih čelnika EU to da Evropa bude u stanju da dobije presudnu bitku za izlazak iz ekonomske krize i rastuće nezaposlenosti, kao da i znatno snažnije može da utiče na svjetska zbivanja.