NJUJORK - Bivši direktor MMF-a Dominik Stros-Kan uskoro bi mogao biti oslobođen optužbi za silovanje. No, politička šteta mu je već nanesena i male su šanse da bi mogao nastaviti svoju političku karijeru u Socijalističkoj partiji.
Stros-Kan je ponovno slobodan čovjek - jedan njujorški sud je u petak sada već bivšeg šefa Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pustio iz kućnog pritvora u kojem je morao nositi elektronske narukvice a istovremeno mu je vraćena i kaucija od 6 miliona dolara koju je morao položiti kako bi uopšte napustio istražni zatvor. Razlog: pojavile su se vrlo ozbiljne sumnje u vjerodostojnost iskaza navodne žrtve silovanja, jedne sobarice hotela "Sofitel" u Njujorku.
Državno tužilaštvo doduše nije povuklo optužbu, tako da se postupak protiv Stros-Kana nastavlja i njemu je do daljnjeg zabranjeno napuštanje SAD-a, ali posmatrači smatraju da su znatno porasle šanse francuskog finansijskog stručnjaka i političara da uskoro u potpunosti bude oslobođen optužbi.
Ovakav preokret s jedne strane predstavlja veliku blamažu za njujorškog državnog tužioca Sajrusa Vensa, ali i cjelokupno američko pravosuđe: nakon hapšenja tadašnji šef MMF-a je takoreći bio prisiljen dati ostavku na tu funkciju, na koju je u međuvremenu kao njegova nasljednica imenovana Kristin Lagar. S druge strane su osnažene sumnje koje su mnogi od početka afere gajili: da se tu u prvom redu radi o političkoj zavjeri protiv Stros-Kana.
Neuvjerljiv iskaz sumnjive "žrtve"
Da bi do sasvim novog razvoja afere moglo doći najavio je već u četvrtak naveče i New York Times (NYT).
Pozivajući se na informacije koje je dobio iz državnog tužilaštva list je objavio da se sobarica porijeklom iz Gvineje, koja je bila navodna žrtva pokušaja silovanja i istovremeno glavna svjedokinja, tiokom iskaza zaplela u protivrječnosti i laži. Osim toga je ona navodno umiješana u trgovinu drogom i poslove ilegalnog pranja novca.
Državno tužilaštvo je ustvrdilo da doduše postoje nedvosmisleni dokazi o seksualnom kontaktu između sobarice koja već godinama radi u hotelu "Sofitel" na Menhetnu i Stros-Kana, ali da "nažalost nema baš jake dokaze za tvrdnju da je do tog odnosa došlo na silu".
Osim toga je utvrđeno da je ona prilikom podnošenja zahtjeva za dodjelu azila 2004. godine lagala da joj je muž u Gvineji ubijen, te da protivpravno uživa poreske i finansijske olakšice u Sjedinjenim Državama.
Zbog toga je državni tužilac predložio da se Stros-Kan pusti na slobodu iz kućnog pritvora, ali je istovremeno najavio da se postupak protiv njega zbog pokušanog silovanja nastavlja. Sud je taj prijedlog prihvatio, uz zabranu napuštanja Sjedinjenih Država.
Nakon te odluke je Ken Tompson, advokt sobarice, pred okupljenim brojnim novinarima najavio da će im se ona uskoro lično obratiti na konferenciji za medije. On je međutim izjavio da su optužbe o navodnoj umiješanosti u trgovinu drogom netačne, a da se laži i protivrječnosti u njenom iskazu mogu objasniti njenom "uplašenošću i zbunjenošću". Tvrdnje o pokušaju silovanja, kaže Tompson, "bile su toane onog dana kada se to desilo, a tačne su i danas."
Državni tužilac Njujorka, koji je nedavno već izgubio jedan sudski proces u kojem je dvojicu policajaca optužio za silovanje, što je porota odbacila jer je svjedokinje ocijenila nevjerodostojnima, svoju je karijeru vezao uz aferu Stros-Kan i najavio je nastavak istrage. Ali posmatrači se uglavnom slažu da se ovim preokretom čitav postupak našao pred kolapsom. Malo je vjerovatno da bi porota u nekom sudskom procesu mogla osuditi Stros-Kana samo na temelju iskaza svjedokinje kojoj je već dokazano da je ranije davala lažne iskaze.
Neugodan protivnik za Sarkozija
Sada se naravno postavlja pitanje da li je sve samo tragična sudska zabuna, ili se ipak radilo o političkoj zavjeri? Odmah nakon hapšenja Stros-Kana na njujorškom aerodromu pojavile su se sumnje u istinitost optužbi. Činjenica je da je tadašnji šef MMF-a i ugledan političar iz redova Socijalističke stranke važio za jednog od najvećih konkurenata francuskog predsjednika Nikole Sarkozija i računalo se da bi mogao biti njegov vrlo izgledan konkurent na predstojećim predsjedničkim izborima 2012. godine.
U različitim ispitivanjima javnog mnijenja prije hapšenj 14. maja 2011. Stros-Kan je po popularnosti već bio ispred Sarkozija i navodno je bilo planirano da 28. juna on i službeno objavi svoju predsjedničku kandidaturu.
Nakon Stros-Kanovog hapšenja je prema anketama većina Francuza bila uvjerena da se tu radi ili o "međunarodnoj zavjeri" ili o "podmentnutoj klopci". Posebnu pažnju tamošnje javnosti je izazvao jedan članak Antoana Guirala, novinara uglednog pariškog lista "Liberation". Nakon što je američka policija uhapsila Stros-Kana, Guiral je napisao da se samo dvije sedmice ranije on sa šefom MMF-a sastao u Parizu. Prilikom susreta je DSK, kako Francuzi nazivaju Stros-Kana, bio nemiran, a na novinarovo pitanje zbog čega, on je odgovorio da se boji "zlih namjera Kloda Gueanta" - francuskog ministra unutrašnjih poslova i ranijeg šerifa Sarkozijevog izbornog tima.
Vraćanje na političku scenu?
Bilo kako bilo, u Francuskoj je vijest o puštanju Straos-Kana na slobodu iz kućnog pritvora bila vijest dana koja je u drugi plan potisnula i vjenčanje u Monaku. U prvim reakcijama su neki socijalistički političari već izjavili da bi sa službenom kandidaturom socijalističkog predsjedničkog kandidata, što je bilo planirano za 13. jula, trebalo pričekati dok se situacija oko Stros-Kana u potpunosti ne razjasni.
A i neki političari vladajuće stranke su već priznali da su nakon vijesti o uhićenju prebrzo reagirali. Tako je na primjer ministar poljoprivrede Bruno Le Maire priznao da je zajedno s mnogim drugima prerano osudio Stros-Kana. "Mi uvijek pričamo previše i uvijek prebrzo", skrušeno je izjavio.
Da li će međutim do tog "političkog comebacka godine" doista doći, potpuno je neizvjesno.
S jedne strane, postupak protiv Stros-Kana još nije okončan. A s druge strane je tokom ove afere toliko "prljavog veša" izneseno u javnost, otkriveno je i nadugo i naširoko opisivano toliko kompromitujućih i neugodnih detalja iz Stros-Kanovog života da mnogi posmatrači smatraju njegovu političku karijeru - završenom.
To je potvrdio i raniji socijalistički premijer Lionel Žospen. Sa žaljenjem u glasu on je ustvrdio: "Njegova slika u javnosti je uništena. Čak i da ga sud proglasi nevinim, on je bačen u ralje medija."
Ali ta opcija ipak ostaje otvorenom - po nekim anketama bi mu status žrtve pravosudne greške ili čak zavjere mogao donijeti i dodatne simpatije među građanima. Jedno je definitivno sigurno: DSK je ponovno u igri.