NIKOZIJA - Na Kipru se suštinski ništa nije promijenilo od turske vojne intervencije prije skoro četiri decenije: vještačka granica između dvije zajednice - grčke i turske - još nije uklonjena.
"To je sramota Evrope što još nije uspjela da ukloni taj 'berlinski zid' na Kipru", napisao je nedavno njemački kolega povodom posjete Angele Merkel Nikoziji.
Sve je počelo 20. jula 1974. godine kada je Ankara na sjever ostrva uputila jake pomorske i vazdušne snage, kako bi "zaštitila" svoju braću na Kipru. Povod za vojnu intervenciju bilo je obaranje vlade arhiepiskopa Makariosa, koga je otjerala vojna hunta u Atini. Ona je na taj način pokušala da skrene pažnju sa problema sa kojima se suočila u Grčkoj. U Ankari su to, međutim, doživjeli kao pokušaj grčke aneksije Kipra.
Nacionalna garda Kipra je pružila otpor, ali nije imala šanse pred moćnom turskom armijom. Uprkos protestima koji su stizali sa raznih strana svijeta, Turci su zauzeli trećinu ostrva. Grčka hunta je uskoro pala, ali turska armija je na ostrvu ostala sve do današnjeg dana.
Savjet bezbjednosti UN je odmah usvojio rezoluciju 353 u kojoj se sve države pozivaju da "poštuju suvrenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet Kipra". Dvije strane u sukobu su pozvane da "bez odlaganja počnu pregovore radi ponovnog uspostavljanja mira i ustavnog poretka na ostrvu".
Turska 20. jula 1974. godine uputila jake pomorske i vazdušne snage, kako bi 'zaštitila' svoju braću na Kipru
Turci na Kipru, uz bezrezervnu podršku Ankare, nisu se osvratili na osude međunarodne zajednice. Podigli su novi "berlinski zid" u Evropi. Dvije zajednice i danas razdvaja bodljikava žica, odnosno "zelena zona" koju nadziru plavi šljemovi UN.
U međuvremenu oni su proglasili "državu" Tursku republiku Sjeverni Kipar, koju je priznala samo Ankara.
Republika Kipar je 2004. godine postala članica Evropske unije, dok se samoproglašena država na sjeveru ostrva našla u izolaciji.
To ostrvo u istočnom Mediteranu imalo je burnu istoriju. Preko njega su se prelamali interesi drevnih Egipćana, Persijanaca, Rumljana, Otomanske imperije, Britanije i, sada, Turske.
Mnogobrojni osvajači, koji su se na ostrvu smjenjivali kao godišnja doba, kao da su se utrkivali da demantuju legendu o Afroditi, najljepšoj od svih boginja, koja se iz morske pjene pojavila kod Pafosa. Oni koji pokušaju da objasne stradanje Kipra, podsjećaju i na drugo predanje po kome je Otelo kraj Kirineje davio Dezdemonu.
Turska armija se 20. jula 1974. godine iskrcala upravo kod Kirineje i počela vojnu invaziju Kipra.
Pregovori o rješenju kiparskog problema, koji se godinama vode pod pokroviteljstvom UN, još nisu dali rezultate. Dvije strane ne mogu da nađu zajednički jezik o mnogim pitanjima: da li treba ići na stvaranje jedinstvene države ili labave federacije, kao i o povraćaju ogromne imovine Grka koji su protjerani sa sjevera ostrva.
Na Kipru su se prelamali interesi drevnih Egipćana, Persijanaca, Rumljana, Otomanske imperije, Britanije i, sada, Turske
U pregovorima bi, takođe, trebalo razjasniti sudbinu više od hiljadu nestalih Grka. Vlada u Nikoziji se zalaže za demilitarizaciju turske "države", odnosno odlazak 35.000 vojnika koje Ankara drži na Kipru, kao i 50.000 doseljenika iz Anadolije.
Ban Ki-mun, generalni sekretar UN, u posljednje vrijeme pokušava da izvuče pregovore iz ćorsokaka, pogotovo što Republika Kipar sredinom 2012. treba da preduzme funkciju predsjedavajućeg EU. To bi moglo, ako se u međuvremenu ne postigne dogovor, još više da zakomplikuje pregovore o ulasku Turske u EU, pogotovo što Ankara i Nikozija još nemaju diplomatske odnose.
"Lideri dvije zajednice (Dimitris Hristofijas i Derviš Erglu) su se dogovorili da ubrzaju pregovore o suštinskim pitanjima", izjavio je Ban Ki-mun poslije trojnog susreta sredinom ovog mjeseca u Njujorku.