Bivša ukrajinska premijerka Julija Timošenko oslobođena je poslije više od dvije godine zatvora. Poznata je po oštrim stavovima, kao i po proevropskoj orijentaciji.
Najavila je da će se kandidovati za predsjednika na predstojećim izborima. Proglašavana je za najlepšu u političkom svijetu, a po mišljenju časopisa "Forbs" i za jednu od najmoćnijih žena svijeta.
Timošenkova, poznata i po specifičnom stilu odjevanja i pletenici, za koju joj, prema sopstvenim riječima, treba četiri minuta, dva puta je bila premijer Ukrajine, a na izborima za predsjednika, 2010. godine, izgubila je neznatnom razlikom glasova od Janukoviča, koga je parlament prekjuče razvlastio, ali on, kako tvrdi, ostavku neće dati.
Timošenkova je prvi put bila premijer Ukrajine, i to kao prva žena-premijer, od februara do septembra 2005, poslije "narandžaste revolucije". Na čelu vlade je bila i od decembra 2007. do marta 2010, dok je jedno vrijeme bila i zamjenica tadašnjeg premijera Viktora Juščenka.
Odmah po oslobađanju, Timošenko, poznata po oštrim stavovima i rezovima, kao i po proevropskoj orijentaciji, najavila je da će se kandidovati za predsjednika na predstojećim izborima.
Tri krivična postupka
Tokom poslednjih desetak godina, protiv Julije Timošenko pokrenuta su tri krivična postupka, za nenamjensko trošenje budžetskih sredstava, za kupovinu vozila hitne pomoći po "naduvanim" cijenama i zbog prekoračenja ovlašćenja prilikom potpisivanja gasnih sporazuma sa Rusijom 2009. godine.
Poslije procesa, u većem dijelu javnosti ocijenjenog političkim i montiranim,
Timošenkova je 11. oktobra 2011. osuđena na sedam godina zatvora, zbog, kako je navedeno u presudi, zloupotrebe vlasti.
Julija Timošenko je rođena 27. novembra 1960. godine u Dnjepropetrovsku, gdje je završila Ekonomski fakultet, a u politiku je ušla 1996. godine kada je u svojoj oblasti osvojila rekordnih 92,3 odsto glasova na izborima za poslanika Vrhovne Rade.
Svjetskoj javnosti postala je poznata 2004. godine, kao jedan od lidera "narandžaste revolucije", zajedno sa bivšim predsjednikom Viktorom Juščenkom. Njena zvonka retorika, kako su je tada opisivali, nadahnjivala je i pokretala hiljade ljudi tokom "narandžaste revolucije" i dovela je tada na vlast.
Godine 2005, američki Tajm je, predstavljajući novu premijerku, naveo, između ostalog, da je ona u vrijeme vladavine Leonida Kučme u zatvoru provela 42 dana po optužbama za mito, pranje novca, korupciju i zloupotrebu vlasti.
Sve optužbe su na kraju na sudu bile odbačene. Paralelno sa univerzitetskom karijerom, Timošenkova je bila i uspješan menadžer, najprije kao vlasnica lanca videoteka, a potom u nacionalnoj industriji gasa.
U tim poslovima je stekla veliko bogatstvo, pri čemu su mediji često spekulisali da njeni poslovi nisu uvijek bili legalni.
Predsjednica stranke "Otadžbina" je u drugi po redu pritvor dospjela krajem jula 2011. godine, poslije odbijanja saradnje sa sudom u vezi sa optužbama za zloupotrebu službenog položaja.
Sedam godina zatvora
Timošenkova je 11. oktobra 2011. godine osuđena na sedam godina zatvora zbog, kako je navedeno u presudi, zloupotrebe vlasti.
Tvrdila je da je istragu protiv nje i njenih saradnika pokrenuo Janukovič kako bi ućutkao opoziciju i izbacio ih iz izborne trke 2012. i političkog života uopšte.
Proglašavana je i za najlepšu u političkom svijetu, a po mišljenju časopisa Forbs i za jednu od najmoćnijih žena svijeta.
Zapadni zvaničnici kontinuirano su vršili pritisak na vlasti u Kijevu zbog njenog položaja. Timošenkova je 9. maja 2012. prebačena u bolnicu pošto je od 20. aprila započela štrajk glađu protestujući zbog odnosa zatvorskog oosoblja, ljekara, ali i vlasti prema njoj.
Lijepa i moćna
Masovni protesti u Ukrajini su počeli krajem novembra, a Timošenko je u pisanoj poruci iz zatvora 8. decembra 2013. pozivala okupljene demonstrante na ulicama Kijeva da zahtjevaju hitnu Janukovičevu ostavku.
Kada je aktuelni lider ukrajinske opozicije Arsenij Jacenjuk 26. januara ove 2014. godine odbio da prekine proteste, iako mu je predsjednik Janukovič ponudio premijersku funkciju, insistirao je i na oslobađanju političkih zatvorenika među kojima i bivše premijerke Julije Timošenko.
Kada su, poslije gubitka vlasti, počeli procesi protiv Julije Timošenko, njen suprug Olexander zatražio je azil u Češkoj.