Sama na pozornici pred 5.000 ljudi, Julija Timošenko započinje svoju kampanju za novog premijera Ukrajine. Elegantna, sa prepoznatljivom pletenicom, ova princeza "narandžaste revolucije" svojim simpatizerima je pričala o sveprisutnoj korupciji koja razara ukrajinsku ekonomiju i politiku.
Dok se obraća prisutnima, na video-bimu iza nje idu slike dvojice Viktora, s kojima se bori za vlast: Viktora Janukoviča, sadašnjeg premijera, i Viktora Juščenka, predsjednika i njenog nekadašnjeg saveznika.
Poruka Julije Timošenko je bila više nego jasna, poslije tri godine, slabo državno vođstvo je izdalo `narandžastu revoluciju`, a ministri su sklopili pakt s oligarsima. Jedino je Julija ostala vjerna `narandžastoj revoluciji`.
Za nju su uvijek govorili da unosi dah glamura u ukrajinsku politiku, međutim, sada, iako i dalje glamurozna, izgleda vrlo samouvjereno i odlučno da se vrati na vlast, dvije godine nakon što ju je Juščenko smijenio sa mjesta premijera i to preko nacionalne televizije.
Taj događaj je predstavljao razlaz nekadašnje Narandžaste koalicije, što je omogućilo Janukovičevoj partiji da formira vladu poslije parlamentarnih izbora prošle godine. Janukovičev pokušaj da obezbijedi većinu i svrgne Juščenka sa vlasti u aprilu, doveo je do političke krize u ovoj državi, poslije čega je Juščenko raspustio parlament i raspisao prijevremene izbore.
Četrdesetšestogodišnja Julija Timošenko je inače poznata i kao `princeza gasa`, jer je devedesetih zaradila pravo bogatstvo u ukrajinskoj energetskoj industriji. Tokom izbora 2004. godine transformisala se u heroinu običnih Ukrajinaca.
Kako god bilo, njena priča i kampanja dobro prolazi u zemlji gdje je prosječna plata svega 200 dolara.
Narod se masovno okuplja na njenim predizbornim skupovima, a onda satima poslije skupa čekaju kako bi dobili njen autogram ili se slikali s njom. Izuzetna posjećenost njenih skupova možda je dobar pokazatelj da je njeno vrijeme konačno došlo.
`Svaki partijski lider ubijeđen je da bi bio najbolji premijer i samim time ni ja nisam izuzetak`, kaže Timošenkova odgovarajući na pitanje da li je spremna da se ponovo vrati na vlast.
Plakate Julije Timošenko i njene BYuT partije možete vidjeti širom Ukrajine. Simpatizeri Julije Timošenko su prepoznatljivi po bijelim majcama sa njenim likom ili sa crvenim srcem, simbolom njene partije.
Timošenkova se navodno dogovorila s Našom Ukrajinom, partijom Viktora Juščenka, da oforme koaliciju ukoliko neko od njih dobije većinu na izborima. Takođe, priča se da će Juščenkova raskinuti saradnju s Janukovičem.
Timošenkova kaže da bi Juščenko bio naivan da vjeruje čovjeku koji je želio da ga svrgne sa vlasti: `Mislim da predsjednik ne bi želio da još jednom prolazi kroz sve to.`
Ipak, Janukovič i dalje ostaje veoma uticajna politička figura, koji stalno potencira razlike između Naše Ukrajine i BYuT: `Zar mislite da snage 'narandžaste revolucije' mogu ponovo da sarađuju.`
Ono što je realan rizik i prijetnja za Juščenka jeste da će glasači izglasati parlament identičan onom koji je raspustio. I dok je i sam svjestan toga, naglašava da mu je Timošenkova potrebna da uspije.
I dok Timošenkova i dalje vrlo obzirno priča o svom nekadašnjem savezniku, krug njenih bliskih saradnika za Juščenka kaže da je slab i neodlučan. Ipak, ne razmišljajući još o koaliciji s Juščenkom, Timošenkova igra na kartu boljeg života Ukrajinaca.
`Sve što naš narod želi jeste pristojan život, ali već 16 godina od nezavisnosti, država to ne može da pruži svom narodu. Ukrajinci moraju ovu državu da smatraju svojom domovinom, a ja ću nastojati da im pomognem u tome`, kaže Timošenkova.
Na čelu nekoliko energetskih kompanija
Julija Timošenko je rođena u Dnjepropetrovsku. Njeno porijeklo je dosta upitno. Za sebe kaže da je pola Letonka (s očeve strane) a pola Ukrajinka (po majci).
Očevo prezime, Grigjan, može se takođe protumačiti i kao jermensko. Udala se 1979. za Oleksandra Timošenka, sina sovjetskog komunističkog birokrate, poslije čega se počela uspinjati u tadašnjem sovjetskom sistemu.
Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu stekavši doktorsko zvanje. Od tada je objavila oko 50 naučnih radova.
Tokom 1989. osnovala je lanac videoteka, koji je sasvim uspješno poslovao. Julija Timošenko je obavljala mnoge funkcije u sovjetskom sistemu, ali je tek poslije raspada SSSR došla na pažnje vrijednu funckiju. Naime, došla je na čelo nekoliko energetskih kompanija.
Tokom privatizacije u Ukrajini, koja je kao i u Rusiji bila okarakterisana korupcijom, njen muž je postao jedan od najbogatijih ukrajinskih tajkuna, obogativši se izvozom metala.
U periodu 1995-1997, Julija Timošenko je predsjedavala `Ujedinjenim energetskim sistemima Ukrajine`, privatnom kompanijom koja je 1996. postala glavni uvoznik ruskog gasa. Tada je i dobila nadimak `princeza gasa`.