Džon D. Rokfeler IV, koji je sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka, kao socijalni radnik i nasljednik miliona, odlučio da živi s rudarima uglja u Apalačima, a potom postao dvostruki guverner Zapadne Virdžinije i petostruki senator Sjedinjenih Američkih Država, preminuo je u petak u svom domu u Vašingtonu.
Imao je 89 godina.
Njegova porodica potvrdila je smrt, a vijest je saopštila predstavnica porodice Šeli Rodžers.
Rokfelerovo porijeklo, bio je praunuk i imenjak osnivača kompanije "Standard Oil", obezbijedilo mu je nacionalnu prepoznatljivost čak i dok je obavljao funkciju guvernera svoje države, od 1977. do 1985. godine. Narednih 30 godina proveo je u Senatu, gdje je izgradio uglavnom liberalni politički profil, ali je istovremeno bio zagovornik nacionalne bezbjednosti i prava ratnih veterana.
Lako je pobijedio na izborima, a u zakonodavnom tijelu podržao je poreske reforme i zakon o zaštiti životne sredine kojim je trebalo da se kontroliše površinska eksploatacija uglja. Takav način iskopavanja ostavlja velike ožiljke na površini zemljišta i izaziva eroziju, za razliku od skupog i opasnog dubinskog kopanja rudarskih okana.
Politička karijera i borba za guvernersku funkciju
Pojedini politički komentatori već su govorili o mogućnosti da se jednog dana kandiduje za predsjednika SAD. Međutim, Rokfeleru se nije žurilo.
Nakon ubistva senatora Roberta F. Kenedija iz Njujorka 1968. godine, guverner Nelson Rokfeler imao je ovlašćenje da imenuje njegovog nasljednika u Senatu i razmišljao je o svom nećaku.
"Dobio sam poziv od ujaka Nelsona, koji mi je ponudio mjesto Bobija Kenedija u Senatu, ali sam odmah odbio", prisjetio se Rokfeler u razgovoru za Njujork tajms 1991. godine.
Umjesto toga, osvojio je uglavnom ceremonijalnu četvorogodišnju funkciju državnog sekretara Zapadne Virdžinije, koja mu je poslužila kao odskočna daska za kandidaturu za guvernera 1972. godine.
Njegov protivkandidat te godine bio je aktuelni republikanski guverner Arč A. Mur Mlađi, kojeg su podržavali rudarski interesi. On je Rokfelera nazvao političkim došljakom i tvrdio da njegovo protivljenje površinskoj eksploataciji uglja zapravo predstavlja napad na čitavu rudarsku industriju i prijetnju hiljadama radnih mjesta u državi.
To pitanje pokazalo se presudnim. Rokfeler je izgubio izbore od Mura za 73.000 glasova.
Obećavši da će se ponovo kandidovati za guvernera za četiri godine, prihvatio je imenovanje za predsjednika koledža "Vest Virdžinija Veslijan", koji se nalazi u Bakhanonu i tada je imao 1.625 studenata.
Godine 1976, više ne zagovarajući potpuno ukidanje površinske eksploatacije uglja, ubjedljivo je pobijedio na izborima za guvernera uz podršku rudarske industrije. Tvrdio je da su se metode sanacije zemljišta dovoljno unaprijedile da bi takav način iskopavanja mogao da bude prihvatljiv. Kritičari su, međutim, njegovu promjenu stava nazivali političkim oportunizmom.
Ponovo je izabran 1980. godine, ali je tokom njegovog drugog mandata Zapadnu Virdžiniju teško pogodila nacionalna recesija. Nezaposlenost je porasla na 21 odsto, što je tada bio najviši nivo u SAD. Stanovnici su morali da štede, a Rokfelerova administracija sprovela je velika budžetska smanjenja.
Godine 1984. kandidovao se za Senat i pobijedio republikanskog političkog početnika Džona Rejsa rezultatom 52 prema 48 odsto, uprkos tome što je na kampanju potrošio 12 puta više novca od protivnika.
Kritičari su ga optuživali da kupuje izbore. Tokom kampanje za guvernera 1980. godine potrošio je 11 miliona dolara sopstvenog novca, a još više tokom prve senatorske kampanje.
Nije se izvinjavao zbog troškova kampanje i otvoreno je priznavao da je jedan od najbogatijih članova Senata. Živio je u skladu sa svojim prezimenom: pored raskošne kuće u Čarlstonu, posjedovao je imanje od 3.000 jutara u okrugu Pokahontas u Zapadnoj Virdžiniji, vilu u blizini parka Rok Krik u Vašingtonu i ranč u Nacionalnom parku Grand Teton, kod Džekson Hola u Vajomingu.
Rokfeler je tokom senatorske karijere predsjedavao odborima za trgovinu, obavještajne poslove i pitanja veterana. Ubjedljivo je ponovo biran 1990, 1996, 2002. i 2008. godine.
Nakon terorističkih napada 2001. godine, u početku je podržao invaziju na Irak koju su predvodile SAD, oslanjajući se na tvrdnje administracije tadašnjeg predsjednika Džordža Buša da irački predsjednik Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje.
Međutim, dok je 2008. godine predsjedavao Odborom za obavještajne poslove, Rokfeler je nadgledao izradu izvještaja u kojem se navodi da su predsjednik i njegovi najbliži saradnici "uvukli naciju u rat na osnovu lažnih pretpostavki". U izvještaju je ukazano i na neosnovanu vezu između Sadama Huseina, napada 11. septembra i terorističke organizacije Al Kaida.
Nakon smrti kolege, senatora Roberta C. Birda, 2010. godine, Rokfeler je postao najdugovječniji senator Zapadne Virdžinije. Nije se kandidovao za šesti mandat i povukao se iz Senata u januaru 2015. godine, kada je imao 78 godina.
Nasljednik bogate i uticajne porodice
Rođen je na Menhetnu 18. juna 1937. godine, kao jedini sin među četvoro djece Džona Dejvisona Rokfelera III i Blančet Feri Hoker Rokfeler.
Dobio je ime Džon Rokfeler, bez tradicionalnog srednjeg imena i rimskog broja koji su krasili imena drugih članova njegove porodice. Roditelji i sestre Sandra, Hou, Houp i Alida zvali su ga nadimkom Džej, koji ga je pratio tokom čitavog života i davao mu prizvuk običnog čovjeka.
"Kao dječaku, rekli su mi da sam odlučim da li želim da nastavim da nosim puno porodično ime, za koje mislim da predstavlja javnu službu, osjećaj odgovornosti i visoke standarde koje čovjek postavlja pred sebe. Kada sam imao 21 godinu, napisao sam pismo ocu i rekao mu da želim to ime i odgovornost koja uz njega dolazi", ispričao je magazinu Lajf 1966. godine.
Njegov otac bio je filantrop i jedan od ključnih ljudi zaslužnih za osnivanje umjetničkog centra "Linkoln centar" u Njujorku.
Nakon što je Džon Rokfeler III poginuo u saobraćajnoj nesreći 1978. godine, procijenjeno je da je tokom života, ne računajući nasljedstvo, u dobrotvorne svrhe donirao oko 94 miliona dolara.
Džej se prisjećao da ga je otac učio vrijednosti novca tako što mu je davao sedmični džeparac od 15 centi i tražio da ga podijeli na tri jednaka dijela, za trošenje, štednju i dobrotvorne svrhe.
Godine 1967. oženio se Šeron Persi, kćerkom senatora Čarlsa H. Persija iz Ilinoisa. Njihovo vjenčanje dospjelo je na naslovnu stranu magazina Lajf.
Njegova supruga kasnije je postala direktorka javne televizijske i radio-stanice WETA u Vašingtonu.
Pored supruge, iza sebe je ostavio četvoro djece, Džona D. Rokfelera V, Valeri Rokfeler, Čarlsa Rokfelera i Džastina Rokfelera, dvije sestre, Houp Oldrič i Alidu Mesindžer, kao i devetoro unučadi.
Borba za prava rudara
Godine 2010. u rudniku uglja "Upper Big Branch" u Zapadnoj Virdžiniji dogodila se podzemna eksplozija u kojoj je poginulo 29 rudara. Bila je to najteža rudarska nesreća u SAD u prethodnih 40 godina.
Rokfeler, koji je godinama kritikovao kršenje propisa o bezbjednosti u rudnicima, tada je pozvao na uvođenje novih krivičnih kazni. Međutim, njegov prijedlog je zaustavljen zbog protivljenja republikanaca i predstavnika rudarske industrije.
Godine 2014, pred odlazak iz Senata, pozdravio je podizanje optužnice protiv Donalda L. Blankensipa, bivšeg direktora kompanije koja je upravljala rudnikom.
"Kada mu bude suđeno, prema njemu će se postupati mnogo pravednije i sa mnogo više dostojanstva nego što je on ikada postupao prema rudarima koje je zapošljavao", izjavio je senator.
Blankensip je kasnije osuđen zbog prekršaja u vezi sa bezbjednošću u rudniku i proveo je godinu dana u zatvoru.
U znak priznanja za pola vijeka javne službe građanima Zapadne Virdžinije, Univerzitet Zapadne Virdžinije je 2014. godine svoju Školu za javnu politiku i političke nauke nazvao po njemu, dok je univerzitetska biblioteka određena kao trajno mjesto čuvanja njegove senatorske arhive.
Džej je odrastao na Menhetnu i u okrugu Vestčester. Godine 1954. završio je akademiju "Filips Ekseter" u Nju Hempširu, a 1961. diplomirao je na Univerzitetu Harvard, gdje je studirao jezike i istoriju Dalekog istoka. Na postdiplomskim studijama na Univerzitetu Jejl bavio se istorijom Azije i kineskim jezikom.
Borba za zdravstveno osiguranje
Zajedno sa senatorom Edvardom M. Kenedijem, demokratom iz Masačusetsa, Rokfeler je bio jedan od glavnih zagovornika plana predsjednika Bila Klintona i Hilari Klinton iz 1993. godine, kojim je trebalo uspostaviti sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu za građane SAD.
Plan je propao zbog snažnog protivljenja zdravstvene industrije i osiguravajućih kompanija.
Četiri godine kasnije, Rokfeler je bio jedan od autora zakona kojim je uspostavljen Program zdravstvenog osiguranja djece (CHIP). Taj program obezbjeđuje zdravstveno osiguranje za milione djece iz porodica s niskim prihodima koja bi u suprotnom ostala bez zdravstvene zaštite.
Takođe je učestvovao u izradi zakona kojima su proširene usluge zdravstvene njege za veterane, uključujući i njegu u kućnim uslovima, a glasao je i za zakon iz 2010. godine kojim je uvedena obaveza univerzalnog zdravstvenog osiguranja, poznata kao "Obamaker".
Rokfeler je govorio da je njegova borba za dostupniju zdravstvenu zaštitu bila direktno povezana s iskustvom koje je stekao kao mladić, kada se suočio s teškim položajem djece koja nisu imala pristup čak ni osnovnoj preventivnoj zdravstvenoj njezi.
"To me ne čini liberalom. Stalo mi je", rekao je za Njujork tajms tokom rasprave o "Obamakeru" 2009. godine.
Od nasljednika naftne imperije do života među siromašnima
Široj javnosti poznat kao Džej, bio je praunuk biznismena i filantropa Džona D. Rokfelera, koji je izgradio naftnu imperiju i postao prvi milijarder u istoriji SAD.
Njegovi potomci postali su bankari, poslovni magnati, filantropi, guverneri, pa čak i potpredsjednik SAD. Džej je bio jedan od rijetkih demokrata u toj porodici.
Kao i mnogi njegovi preci, studirao je na Harvardu, sakupljao umjetnička djela i odrastao u svijetu u kojem su mu se brojne prilike otvarale gotovo same od sebe.
Želeći da iskusi nešto drugačije, proučavao je jezik i kulturu Japana, gdje je živio sa svega 50 dolara mjesečno. Potom se pridružio Mirovnom korpusu kao pomoćnik direktora R. Sardženta Šrajvera.
Radio je i u Stejt departmentu, ali tamo nije imao konkretna zaduženja. Imao je osjećaj da luta bez jasnog cilja.
Kada je imao 27 godina, na prijedlog prijatelja priključio se programu "Volonteri u službi Amerike" (VISTA), federalnom programu za borbu protiv siromaštva, koji je danas dio organizacije AmeriCorps.
Otišao je u Emons, u Zapadnoj Virdžiniji, mjesto udaljeno četiri milje od najbližeg asfaltiranog puta. Svuda su se uzdizala strma brda, a školski autobusi tokom zime nisu mogli da prolaze. Rudnici uglja bili su zatvoreni ili su radili s minimalnim brojem zaposlenih. Većina od 60 porodica živjela je od socijalne pomoći, a mnogi stanovnici nisu znali da čitaju i pišu.
Mještani su bili nepovjerljivi prema ljudima koji su dolazili s namjerom da im pomognu, posebno prema čovjeku visokom gotovo dva metra, koji nije bio iz tog kraja i nosio je prezime Rokfeler.
"Ljudi su mislili da sam ili republikanski organizator, federalni agent koji traži ilegalne destilerije alkohola ili državni službenik koji provjerava ko prima socijalnu pomoć", rekao je 1965. godine za Asošijeted pres.
Bilo mu je potrebno čak šest mjeseci samo da organizuje prvi sastanak mještana.
Rokfeler je uspio da ostvari skromne rezultate: osnovao je bejzbolski tim za djecu, udruženje građana i prostoriju za okupljanje, pokrenuo osnivanje biblioteke i obezbijedio redovnu autobusku liniju do Čarlstona, udaljenog 15 milja.
Međutim, za njega lično, to iskustvo promijenilo je čitav život.
"U Emonsu je sve počelo da dolazi na svoje mjesto. Zavolio sam te ljude i shvatio da zaista mogu da promijenim njihove živote", rekao je za Njujork tajms.
Godine 1966. preselio se u Čarlston, prestonicu tada izrazito demokratske države, i postao demokratski kandidat za mjesto u Predstavničkom domu zakonodavnog tijela Zapadne Virdžinije.
"Sada shvatam da siromašnima ne možete pomoći da sami sebi pomognu samo u jednoj zajednici. Morate da mijenjate stvari na najvišem nivou", izjavio je tada.
Poput porodice Kenedi, i njegovo prezime imalo je ogromnu moć da oblikuje njegov život.
U vrijeme kada je njegov ujak Nelson bio guverner Njujorka, a kasnije i potpredsjednik SAD, drugi ujak Vintrop uspješno se kandidovao za guvernera Arkanzasa, dok je treći ujak Dejvid bio predsjednik banke "Čejz Menhetn", Džej Rokfeler je već samim svojim prezimenom privlačio ogromnu pažnju nacionalnih medija, čak i kada se kandidovao za relativno nevažnu funkciju u Zapadnoj Virdžiniji, prenosi Telegraf.rs.