BAKU Spor razvoj i nestabilna politička situacija u mnogim zemljama obdarenim prirodnim bogatstvima sve češće se naziva "prokletstvo nafte". Glavna obilježja "prokletstva" su korupcija i nedostatak demokratije. Naftom bogati Azerbejdžan, u kojem vlada jedna stranka, danas se bori s velikom nezaposlenošću i rastućim nezadovoljstvom muslimanskog življa.
Molitve petkom, u džamiji Abu Bakr u glavnom gradu Bakuu, toliko su posjećene da se mnogi mole na ulici. Većina stanovnika te centralnoazijske države su muslimani.
Iako vjernici kažu da obnova islama poslije pada komunizma nije radikalna, Vladu ipak zabrinjava širenje islamskog ekstremizma. Ministar vjera, Hidajet Orudžov, tvrdi da "strani agenti koriste neke vjerske organizacije za sprovođenje terorizma", navodi Radio Glas Amerike.
"Preko svojih organizacija oni podstiču nestabilnost u Azerbejdžanu. Ali, Vlada i policija sprovode vrlo strogu kontrolu u zemlji kako bi ugušili te vrlo negativne pojave", kaže Orudžov.
Kruže glasine da je džamija Abu Bakr povezana s vahabističkom fundamentalističkom sektom iz Saudijske Arabije, koja se bori za strogo poštovanje šerijatskog zakona.
Ali, vjernici u Bakuu negiraju takvu vezu i tvrde da su apolitični. Naprotiv, kažu oni, mi smo na meti vlasti. Tako Hadža Agotagi iznosi da je bez razloga bio uhapšen, zadržan pet dana i primoran da obrije bradu.
"Kada me je policija zaustavila tražio sam da mi pokažu zakon po kojem ne mogu da nosim dugu bradu. Rekli su mi: Ti si vehabija i moraš da prestaneš s tim. Ovo je normalna procedura protiv vas."
Azerbejdžan je tradicionalno tolerantno društvo. Žene se oblače sličnije Evropljankama nego onima u Iranu. Vlada se predstavlja kao sekularna, ali je autoritarna i ne dozvoljava ozbiljniju političku konkurenciju.
Ilgar Mamadov, iz Instituta za politička istraživanja i savjetovanja, u Bakuu, kaže da je "političko gušenje počelo da podstiče nezadovoljstva". "Istinska fundamentalistička opasnost pojaviće se kroz 10 do 15 godina, ako Azerbejdžan nastavi da falsifikuje izbore i guši demokratske i sekularne alternative. Ono što sada vidimo su početni znaci", kaže Mamadov.
Potrebni su međunarodni pritisak i istinske demokratske reforme, smatra on, da bi narod imao umjerene alternative. SAD kažu da im je cilj da u Azerbejdžanu promovišu izgradnju demokratskih institucija i osiguraju dugoročnu bezbjednost u regionu. Ali, kritičari odgovaraju da, kada treba odlučiti između promovisanja demokratije i garantovanog pristupa azerbejdžanskoj nafti - Vašington ne bira. Aleks Aleksijev, analitičar vašingtonskog Centra za bezbjednosnu politiku, tvrdi da "SAD nisu baš uvijek vjerne principima promovisanja demokratije". On dodaje da Vašington rjeđe kritikuje autoritarne države ako su one strateški partneri, kao što je Azerbejdžan, što je po njegovom mišljenju kratkovida politika. Zapad, smatra, treba da učini više za razvoj umjerenih, demokratskih vlada, kako bi osigurao svoje dugoročne strateške interese u oblasti Kaspijskog mora.