BOSTON - Zvali su nas Gadafijevim haremom. To je glupost. Nijedna od nas, njegovih medicinskih sestara, nije mu bila ljubavnica . Dodirivale smo ga jedino pri mjerenju pritiska.
Bio je mnogo diskretniji od svoga prijatelja, ženskaroša Silvija Berluskonija - svjedoči u najnovijem Newsweeku Oksana Balinskaja, poznata kao Gadafijeva plavuša od koje se nije odvajao ni tokom putovanja u inostranstvo.
Za Gadafija je počela raditi u dobi od 21 godine. Nije govorila ni riječ arapskog i nije znala razliku između Libije i Libana. Odmah je dobila namješteni dvosobni stan i vlastitog vozača. - No, moj je stan bio ozvučen, a moj život praćen svaki tren - dodala je Balinskaja.
Istakla je da joj isprva nije bio dopušten pristup Gadafijevoj palači. - Mislim da je Safija, Gadafijeva supruga, bila ljubomorna.
No, uskoro je tamo boravila redovno: - Glavni moj posao, kao njegove bolničarke, bio je da Papik (ili tatica, kako su Gadafija zvale ukrajinske njegovateljice) bude u dobroj formi. Zapravo, njegovo srce i krvni pritisak su kao u bitno mlađeg čovjeka. Osim toga, pazile smo da nosi rukavice, da se ne zarazi tropskim bolestima tokom posjeta Čadu ili Maliju, da redovno šeta oko svoje rezidencije, da se cijepi, odmara.
Gadafi je birao nas mlade Ukrajinke uglavnom zbog izgleda. Volio je biti okružen lijepim ženama. Mene je izabrao između mnogo kandidatkinja, nakon rukovanja i pogleda u oči. Poslije sam shvatila zašto odluke o ljudima donosi na osnovi rukovanja; on je odličan psiholog.
Oksana je odala i neke navike svoga poslodavca: - Volio je slušati arapsku muziku na starinskom kasetofonu, bio je opsjednut oblačenjem kao neka rok zvijezda iz 80-ih, presvlačio se nekoliko puta na dan. Katkad su ga strana izaslanstva čekala dok se on u odajama presvlačio u svoje najdraže bijelo odijelo.
Kad smo posjećivali siromašne afričke zemlje, znao je kroz prozor oklopne limuzine bacati novac i slatkiše djeci koja su jurila za nama, ali im nije htio prići blizu, da se ne zarazi. No, nikad nije, kao što se priča, spavao u šatoru, to je običan mit. Tamo je samo radio i primao goste.
Putovalo se u velikom stilu. Oksana ga je pratila u Sjedinjene Države, Italiju, Portugal i Venecuelu: - Uvijek nas je pitao imamo li sve što nam treba. U Njujorku nam je dao gotovinu da si kupimo što želimo. Svake smo godine dobivali zlatni sat s Gadafijevim likom, dovoljno ga je bilo pokazati i svaka bi se vrata u Libiji odmah otvorila, svaki bi problem bio riješen. Lokalno medicinsko osoblje bilo je izrazito ljubomorno na nas strance jer smo zarađivali triput više od njih, oko 3000 dolara mjesečno. Oni, osim toga, nisu dobijali darove.
Ukrajinska medicinska sestra ipak je stekla utisak da oko polovine Libijaca ne voli “taticu”: - Papik je donosio sve odluke u zemlji. Bio je kao Staljin.
Imao je svu moć i luksuz, ali samo za sebe. Kad sam prvi put vidjela na televiziji egipatsku revoluciju, mislila sam da se niko neće usuditi ustati protiv Papika. Ali, to je bila lančana reakcija. Da je Papik predao prijestolje sinu Saifu kad je još imao šansu, sve bi bilo u redu. Ljudi sad ne bi umirali - ispovijeda se Balinskaja.
Uspjela je otići iz Tripolija na vrijeme, počekom februara ove godine. Morala je, tvrdi: - Bila sam u četvrtome mjesecu trudnoće, počelo se vidjeti. Papik mi nikad ne bi oprostio izdaju, niti mog dečka Srbina. Prijatelji su mi rekli da mislim na bebu i bježim. Sada Papika napuštaju i najbliži saradnici, a on primorava svoju djecu i dvoje mojih ukrajinskih kolega da ostanu i umru za njega - zaključila je Oksana.