DUŠANBE - "Problem" brojnije ženske populacije u odnosu na mušku, srednjoazijska zemlja Tadžikistan riješila je na nesvakidašnji način - tolerisanjem poligamije.
Žena je u mnogim zemljama svijeta više nego muškaraca. Ponegdje se radilo o jednostavnoj prirodnoj pojavi, a negdje je ovaj prirodni proces ubrzan i pojavama poput ratova ili iseljavanja.
Takav je slučaj i sa srednjoazijskom zemljom Tadžikistan. Od proglašenja nezavisnosti 1991. godine, ova bivša sovjetska republika, smještena između Kine, Uzbekistana, Avganistana i Kirgistana, dugo vremena se nalazila u ratu koji je negativno uticao na broj muškaraca u zemlji. Mušku populaciju dodatno smanjuje i emigracija. U Tadžikistanu, naime, nema posla i mnogi preko granice odlaze trbuhom za kruhom, najčešće u Rusiju.
U tradicionalnom društvu, u kojem od osamostaljenja islam igra sve veću ulogu, poželjno je da se žena uda što ranije. Ali, šta ako je mladoženja premalo? S tim se problemom susreću mnoge tadžikistanske žene i djevojke.
Umeda Kušraktova je zaljubljena, i to nesrećno. Muškarac njenih snova je već u braku. Ništa neuobičajeno, neuobičajan je jedino prijedlog za izlazak iz ove situacija koji je došao od izabranika Umedinog srca. On je Umedi predložio da postane njegova žena. Ali, prije toga se potencijalni mladoženja ne namjerava rastati od sadašnje žene nego Umedu uzeti za drugu ženu.
Ništa novo u Tadžikistanu, zemlji u kojoj je mnogoženstvo ilegalno, ali se toleriše. Umeda još ne zna kako će odgovoriti na ovu ponudu, jer osim što je to ilegalno, postoje i moralne dileme.
"Najstariji sin mog ljubavnika je star 11 godina i on zna za našu vezu. Ali, njegova žena... Ja sam s njom u kontaktu, čak sam je jednom već i odvezla u bolnicu kad je bila bolesna. Mada, ona ne zna za nas. Ostatak porodice to zna, svi to zapravo znaju osim nje", objašnjava komplikovanu situaciju Umeda.
Nisu sve žene u Tadžikistanu tako oprezne kada je riječ o tome da postanu druga ili čak treća supruga. Rastrzane između tradicije i surove svakidašnjice, mnoge žene, kako potvrđuje i Gulnara Petrova iz Kancelarije za suzbijanje porodičnog nasilja, pristaju na ovaj arhaični oblik životne zajednice, često i nesvjesno.
"U najvećem broju slučajeva žene uopšte ne žive u istoj kući. Ponekad uopšte ne znaju da postoji još jedna supruga. Tako, na primjer, mnogi muškarci u rodnom selu imaju ženu i djecu, te u gradu gdje rade još jednu. Svakako da tu ima i ljubomore, ali često ne znaju jedna za drugu ili prećutno trpe situaciju. Jer, ako se previše žale, može se dogoditi da suprug oženi i treću ženu i ostavi prve dvije", kaže Petrova.
Najčešće drugi brak uopšte nije nigdje prijavljen, nego se brak sklapa po tradicionalnom obredu, takozvanom nikoku. Ovaj obred bračne družice ostavlja na milost i nemilost suprugu i njegovoj porodici, jer je u ovakvom neregularnom braku žena praktično bez ikakvih prava.
U nekim dijelovima Tadžikistana postoje centri u kojima se žene mogu obratiti za pomoć. Međutim, rijetko koja žena to i učini - s jedne strane zbog pritiska unutar vlastite porodice koja strahuje za ugled, a sa druge, mnoge žene i ne znaju da postoji neko kome se mogu obratiti za pomoć. Tu stanje ne mijenjaju mnogo ni nevladine i međunarodne organizacije koje su prisutne u zemlji.
Žene ponekad dolaze u savjetovališta gdje im se ukazuje da potraže pravnu pomoć advokata.
"Ali, čime će žena platiti tog advokata. Mikrokredita za takvu namjenu nema. Šta da žena učini, da ode kući i kaže mužu: 'To i to su moja prava.' To je apsurdno. Treba više novčane pomoći kako bi mogle uzeti advokata", kaže Margarita Khegai, stručnjak za pitanje ravnopravnosti polova.
Jedno od objašnjenja za porast poligamije mnogi traže u činjenici da je nakon raspada Sovjetskog Saveza ojačao uticaj religije, u ovom slučaju, islama. Ali, Khegai je drugog mišljenja. Ona smatra da je poligamija jednostavno dobrodošla muškarcima kako bi na jednostavan i lak način žene držali u šaci.
"Ja znam da je u pojedinim islamskim zemljama poligamija dozvoljena. Ali, upravo tamo je teško pronaći muškarce koji zaista kod kuće imaju više žena, jer mnogoženstvo sa sobom donosi i mnoge obaveze. Kod nas ima više poligamije jer ona muškarce ni na ništa ne obavezuje", kaže Khegai.
I stoga se pojavila paradoksna situacija u kojoj zaštitnice prava žena u Tadžikistanu traže postupno legalizovanje poligamije, jer bi jedino na taj način žene mogle dobiti barem osnovna prava.
Razlozi poligamije u Tadžikistanu
- zemlja godinama u ratu
- muškarci odlaze trbuhom za kruhom
- islam igra sve veću ulogu
- poželjno da se žena uda što prije
Od Eskima do Indijanaca
Poligamija (mnogoženstvo), bračni običaji rašireni po mnogim dijelovima svijeta koji dozvoljavaju život sa više bračnih partnera. Prema polu razlikujemo poliandriju, gdje žena može imati više muževa, kao što je slučaj na Tibetu, ili kod Eskima, i poliginija, u kojoj muškarac posjeduje ili ima više žena kao vlastite supruge. Nuđenje žena gostu preko noći susrećemo na Tibetu, te kod Eskima i Indijanaca obje Amerike, a što je čin gostoprimstva i, vjerovatno, ostatak iz običaja grupnog braka. Poligamija nije izumrla i još je veoma raširena, uglavnom kod naroda islamske vjeroispovijesti, gdje muškarac može da ima više žena o kojima je dužan brinuti.