BRISEL - Iako je valonska plemkinja u srećnom braku sa prestolonasljednikom Belgije, brak Valonaca i Flamanaca je na klimavim nogama praktično još od stvaranja kraljevine prije gotovo dva vijeka, uprkos tome što je državna krilatica - jedinstvo stvara snagu.
Ni tri mjeseca poslije izbora, na kojima su pobijedili flamanski nacionalisti, Belgija nema vladu. Flamanski i valonski političari ne mogu da izglade neslaganja i pomire zahtjeve dvije etničke zajednice, pa su ponovo aktuelne priče o mogućoj podjeli države.
Kao da se ne razumiju, pošto Valonci govore francuski, a Flamanci holandski. Problem, naravno, nije samo jezik.
"To je problem raznolikosti, razvitka i konkurentnosti privreda Flandrije, Brisela i Valonije", kaže Iv Leterm, belgijski premijer u ostavci.
U početku je Valonija bila bogatija i naseljenija. Situacija se preokrenula prije četiri decenije, kada je Flandrija postala jedan od najbogatijih regiona u Evropskoj uniji i radije bi sama da raspolaže bogatstvom, što bi ugrozilo kasu Valonije.
Problemi su se gomilali. Propao je i posljednji pokušaj valonskog socijaliste Elija di Rupa da se dogovori sa flamanskim strankama da sastave vladu i njegova partijska koleginica poručila je stanovnicima Belgije da se pripreme za moguću podjelu. Čini se, međutim, na osnovu anketa, da oni ne misle da bi to bilo dobro. "Novost u posljednjih nedjelju dana je da čak i velike stranke kažu da postoji mogućnost podjele Belgije, ali se svi slažu da se time ne bi riješilo pitanje Brisela, jer obje zajednice žele da prijestonica bude dio njihove teritorije. Uobičajeni scenario u svakoj demokratskoj državi bio bi da se raspišu novi izbori. Pitanje je, međutim, da li bi to riješilo probleme, jer bi vjerovatno svi imali približno iste izborne rezultate", navodi Žan-Benoa Pile, politički analitičar.
U Belgiji su već navodili razlaz Srbije i Crne Gore i "plišani" razvod Češke i Slovačke kao moguće modele.
Pravnici objašnjavaju da bi, u slučaju da napusti zajedničku državu, Flandrija bila ta koja bi morala da pregovara o ulasku u EU, Ujedinjene nacije i evrozonu, dok bi Valonija zadržala kontinuitet. Flamanskim nacionalistima zato više odgovara nova reforma države nego razlaz, pa se pretpostavlja da će neki dogovor biti napravljen. "Prije tri godine trebalo je više od šest mjeseci da se napravi koalicioni sporazum. Ako taj rekord sada bude oboren, možda će u igru ući drugi akteri - sindikati, predstavnici krupnog kapitala, možda i spoljni faktor, na primjer Evropska unija bi mogla da izvrši pritisak na Belgiju da formira vladu", navodi Pile.
Belgija, u lošem trenutku po nju, predsjedava Evropskom unijom, a u Briselu su sjedišta evropskih institucija, pa se strahuje da bi one mogle da trpe. Strahuje se i za evro, jer je belgijski javni dug, poslije grčkog i italijanskog, najveći u evrozoni, a nema ko da donese mjere da ga smanji.