HARARE - Svjetska javnost podijeljena je po pitanju toga ko je bio bivši predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe - za jedne je bio "zli diktator", koji je trebalo da posljednje dane provede u zatvoru zbog zločina protiv čovječnosti, dok su ga drugi smatrali revolucionarnim herojem, koji se borio protiv rasnog ugnjetavanja i suprotsavio imeprijalizmu i neokolonijalizmu Zapada.
Mugabe je preminuo u 95. godini, a tu vijest potvrdio je danas njegov nasljednik i aktuelni predsjednik Emerson Mnangagva, koji ga je nazvao "ikonom oslobođenja" i "jednim od osnivača Zimbabvea".
Mugabe je bio vođa pokreta za oslobođenje Zimbabvea od vladavine bjelačke manjine.
Tom južnoafričkom zemljom vladao je skoro četiri decenije, od sticanja nezavisnosti od Britanije 1980, ali je bio primoran da podnese ostavku u novembru 2017. godine posle vojnog puča.
Nakon što je ukinuo skoro stovjekovnu vladavinu bjelačke manjine, nazivali su ga herojem afričkog oslobođenja, ali se potom, navodi Hina, preobrazio u karikaturu afričkog despota koji se 37 godina grčevito držao vlasti.
Opstao je duže na vlasti nego njegovi najveći neprijatelji i rivali, poput bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, nekadašnjih predsjednika SAD i Južnoafričke Republike, Džordža V. Buša i Nelsona Mandele, potpredsjednika Zimbabvea u vrijeme Mugabeove vladavine, u periodu od 1987. do 1999, Jošue Nkoma i političara iz Zimbabvea Morgana Cvangiraja.
Uništio je ekonomsku moć bijele zajednice u Zimbabveu, koja se zasnivala na njihovom vlasništvu nad najplodnijom zemljom u državi.
Međutim, većina njegovih sunarodnika, osim male, dobro povezane elite, platila je cijenu time što je uništena nekada jedna od najraznovrsnijih ekonomija Afrike.
Početak Mugabeove vladavine pratile su pohvale zbog toga što je omogućio bolji pristup zdravstvu i obrazovanju za većinu stanovnika zemlje, dodaje BBC.
Međutim, kasnije je često, i u svojoj zemlji i u inostranstvu, kritikovan zbog zloupotrebe položaja i korupcije.
Ipak, 1995. godine, Svjetska banka ga je u izveštaju pohvalila zbog brzog napretka koje je Zimbabve ostvario u oblasti zdravstva i pismenosti naroda.
Ključ za razumijevanje Mugabea, navodi HINA, leži u gerilskom ratu 70-ih godina kada se proslavio.
U to doba je bio revolucionarni junak koji se bori protiv manjinske bjelačke vlasti za slobodu svoga naroda. Iz tog razloga, mnogi africki državnici izbjegavali su da ga kritikuju, čak i kada je vodio zemlju u ekonomsku provaliju.
Otkako je Zimbabve stekao nezavisnost 1980, veći dio svijeta okrenuo se drugim temama, ali ne i Mugabe. Njegovi neprijatelji su i dalje bili isti - kapitalizam i kolonijalizam, a svi koji su ga kritikovali za njega su bili "izdajnici i prodane duše".
Za ekonomske probleme svoje zemlje uporno je krivio urotu zapadnih zemalja, na čelu s Velikom Britanijom, dok su drugi njega optuživali za te probleme jer navodno nije razumio kako funkcioniše moderna ekonomija i jer se fokusirao na to kako da raspodijeli nacionalno bogatstvo, umjesto da ga poveća.
Mugabe se jednom prilikom "proslavio" izjavom da država ne može da bankrotira, što je izgleda odlučio da isproba na sopstvenoj zemlji koja je 2008. imala godišnju inflaciju od 231 miliona odsto.
Posljednje godine njegove vladavine obilježio je finansijski kolaps, nasilno zastrašivanje i burne unutrašnje borbe za vlast, prenosi Gardijan.
Mugabe je, poslije vojnog puča u kome je Mnangagva preuzeo vlast, posljednje dane proveo u miru u svojoj vili u Harareu, a upravo to, svojevremeno, nije mogao ni da zamisli.
"Samo će me Bog, koji me je postavio, ukloniti", govorio je.
Mnogo građani Zimbabvea smatraju da se on, i samim tim njihova sudbina, promijenila nakon što se 1996. godine oženio svojom sekretarcom Grejs Marufu, poslije smrti njegove prve, veoma cijenjene supruge Sali, 1992. godine.
"On se promijenio od trenutka kada je Sali preminula, kada se oženio mladim lovcem na zlato", kaže urednik lista iz Zimbabvea Vilf Mbanga, koji je, kako navodi BBC, nekada bio blizak prijatelj s Mugabeom.
Mugabe je roden 21. februara 1924. godine u Rodeziji, nepriznatoj državi koja je obuhvatala teritoriju današnjeg Zimbabvea.
U zatvoru je proveo više od deset godina zbog kritikovanja vlade Rodezije 1964. godine - bez suđenja.
Dok je bio u zatvoru, 1973. godine bio je izabran za predsjednika Afričkog nacionalnog saveza Zimbabvea. Bio je i jedan od osnivača ovog saveza.
Nakon puštanja na slobodu, organizovao je gerilske napade u Rodeziji.
Njegova vještina tokom pregovora dovela je do političkog sporazuma o okončanju krize i do proglašenja nezavisne Republike Zimbabve.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
