NJUJORK - , BEOGRAD - , VAŠINGTON - Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija razmotriće 8. ili 9. januara novi izvještaj šefa UNMIKa Joakima Rikera o stanju na Kosovu.
To su potvrdile diplomate na Ist Riveru, ali za sada nije poznato u kojem će formatu SB raspravljati o južnoj srpskoj pokrajini. Konsultacije o ovom pitanju još nisu održane, ali je izvjesno da će se ambasadori država članica SB sastati, pošto je Rikerov novi izvještaj, u suštini, samo "prebačen" iz, za Kosovo, događajima pretrpanog decembra za početak januara.
Zamjenik ministra spoljnih poslova Rusije Aleksandar Jakovenko izjavio je da samo odluka Savjeta bezbjednosti UN o statusu Kosova može da bude legitimna i da dok Savjet ne donese takvu odluku, pitanje budućnosti Kosova ostaje jedna od centralnih tačaka na dnevnom redu izvršnog tijela svjetske organizacije. "Ako stvar dalje bude išla po jednostranom scenariju, to može da dovede do destabilizacije pokrajine i podstakne separatističke težnje u mnogim regionima svijeta", upozorio je Jakovenko i dodao da Rusija ne može da podrži u SB nacrte rezolucija koji bi tome vodili.
Premijer Italije Romano Prodi rekao je da je pogrešno posmatrati evropsku perspektivu Srbije kroz prizmu kompenzacije u procesu odlučivanja konačnog statusa Kosova. Na konstataciju da bi najbolje bilo da se pregovori nastave, Prodi je rekao da bi želio da Beograd i Priština počnu iznova da sarađuju. Prodi je istakao da već duže vrijeme stavlja na sto pitanje potpisivanja sporazuma sa Srbijom na svakom skupu lidera EU.
A da SAD i EU smatraju da Rusija "blefira" u protivljenju nezavisnosti Kosova, piše američka agencija za strateške analize Stratfor. Kada ona bude proglašena, Moskva ništa konkretno neće preduzeti, ali ova agencija upozorava da treba sačekati i vidjeti da li je takva procjena Zapada tačna.
Podsjećajući da se nezavisnosti Kosova ne protivi samo Rusija, već i pojedine članice EU, poput Grčke, Kipra i Ruminije, Stratfor postavlja pitanje "zašto SAD i vodeće evropske zemlje toliko insistiraju na nezavisnosti Kosova rizikujući tenzije, prije svega, u odnosima sa Rusijom".
Po jednoj teoriji, Zapad želi da eksploatiše neiscrpna prirodna bogatstva Kosova, međutim, Stratfor ocjenjuje da zapadne kompanije to mogu činiti bez obzira na status Kosova. Prema drugoj teoriji, Zapad nastoji da pokaže svijetu da nije protiv muslimana i priznavanjem Kosova želi da ublaži antiamerička i antizapadna osjećanja u islamskim zemljama.
Stratfor navodi još dva moguća objašnjenja, od kojih je jedno birokratska inercija u zapadnim vladama. Naime, 1999. je utvrđena strategija za Kosovo u vrijeme kada je pozicija Rusije bila potpuno drugačija i do dan-danas na njoj se istrajava, bez obzira na veliku promjenu u stavu Moskve. Drugo, ubjedljivije objašnjenje, po ocjeni Stratfora, jeste da su zapadni lideri i te kako svjesni da insistiranjem na nezavisnosti Kosova, ne samo da sabijaju ruskog predsjednika Vladimira Putina u ćošak, već i da, zapravo, to žele kako bi ga ponizili, pokazujući kako je njegovo protivljenje nezavisnosti Kosova i prijetnja kontra mjerama čista retorika, a da, zapravo, on nije u stanju da bilo šta učini. Stratfor, međutim, smatra da Putin teško može sebi da dozvoli takvo poniženje, a da bar ne pokuša da uzvrati.