Kriza u Maliju se nastavlja i poznati „Festival u pustinji“, koji se u Timbuktuu održava već deset godina, ne može da se organizuje. Muzičari, međutim, najavljuju da ih neće utišati, i da će uzvratiti na svoj način.
Mala grupa ljudi sjedi i sa strahopoštovanjem gleda kako svjetski poznati kora-muzičar Jakuba Sisoko dolazi na scenu. „Pili Pili“, mali bar u srcu Bamakoa, poznat je ne samo po afričkoj kuhinji, već i po tome što dovodi najbolje muzičare zemlje. Muzika je u srcu života u Maliju, povezana je sa svim u toj zemlji – slavljima, pogrebnim običajima… Čak se i istorija priča pjesmama. Ali zla forma cenzure je ono što se sada događa u sjevernom Maliju.
Zouzou, pjevač sa sjevera Malija, iz mjesta Gao, jedan je od mnogih muzičara prisiljenih da bježe južno, ka glavnom gradu Bamakou. Militanti povezani sa Al Kaidom preuzeli su kontrolu nad sjevernim dijelom Malija, nakon vojnog puča prošlog proljeća, kada je svrgnuta demokratski izabrana vlada. Od tada su zabranili muziku bilo koje vrste – čak i melodije za telefone. „Osjećam se veoma loše jer sam ja sa sjevera. Moji roditelji tamo pate. I muzika trpi, takođe.“
Militanti imaju jake veze sa kriminalnim bandama, trgovcima drogom i oružjem, ali ih rukovodi i religijsku zanos. Na snazi je ekstremni oblik šerijatskog prava, koji uključuje i kamenovanja i amputiranja dijelova tijela. Grobnice, stare, tradicionalne džamije od blata i mjesta koja se smatraju svjetskim nasljeđem su uništena jer je vojska proglasila da ih zabranjuje islam. A izdata je i zvanična uredba koja zabranjuje zapadnjačku muziku. „Kao da ste u zatvoru, bez slobode“, kaže Zouzou. „A da biste se osjećali kao čovjek, treba vam sloboda. Trenutno ništa nije u redu. Komplikovano je.“
Zabrane i prateće prijetnje smrću muzičarima ugasile su i poznati „Festival u pustinji“ – koji se održavao svake godine od 2001. u sjevernom gradu Timbuktu, a organizovao ga je Mani Ansar. „Veoma smo tužni jer smo počeli da razvijamo nešto jako važno za Timbuktu, za Mali. Šteta je što je sve stopirano.“ Ansar je iz Timbuktua. Podstiče iz porodice nomadskih čobana koji lutaju velikim dinama sjeverno od grada. Ako se vrati, život će mu biti ugrožen.
Ali on ne odustaje od organizacije festivala, ali na drugom mjestu, pod drugim imenom – „Festival u izgnanstvu“. Biće to karavan umjetnika koji će putovati i nastupati širom Zapadne Afrike – a vrhunac će biti trodnevni festival u Burkini faso. „Ne možemo se oružjem boriti protiv njih. Uopšte ne želim rat. Za mene, jedini način da se borim je kulturom, muzikom“, kaže Ansar. Za njega, muzika u Maliju nosi previše energije da bi ikada bila utišana: „Muzika zaista ima posebno mjesto u društvu ove zemlje. Naš svakodnevni život ima muziku svuda. Jača je od zakona. Neka je vrsta društvenog zakona, nekada jača od političkog ili bilo kog drugog zaklona.“
U Pili Piliju, Amkulel, jedan od mladih repera nove generacije u Maliju koji koristi tradicionalne instrumente kao Kora ili Džembe, da bi miješao tradicionalno sa modernim, uzima mikrofon u ovom malom baru. Taj reper prvi je predstavnik tog muzičkog pravca koji je nastupio na festivalu u pustinji, u Timbuktu, prije dvije godine. Pjeva o sebi, raseljeništvu, poštovanju. Nastupao je širom svijeta, zajedno sa legendama Malija kao što su Salif Keita, Ali Farka Tur and Toumani Dijabate.
Pažnju vlasti privukao je tek kada je napravio udruženje „Nikada više“ i snimio pjesmu „SOS“. Ona je puštena osam mjeseci prije vojnog puča prošlog marta, a spot za pjesmu prikazivao je naoružane muškarce, raseljene žene, ljude koji marširaju – događaje koji su se odigravali na sjeveru mnogo prije nego je vojska svrgnula vladu. „Svi su mogli da osjete da će se nešto desiti, jer su ljudi bili beznadežni, čekali su promjene“, priča Amkulel (33).
On je napisao pjesmu da bi privukao pažnju, da bi, kako kaže, spriječio ono što se sada dešava u Maliju – vojnike kojima raste moć, koji siluju i muče. Ali, od tada je pjesma zabranjena na svim medijima koje kontroliše vlada. A Amkulelu se prijeti smrću. „Nisam rekao ništa pogrešno o vladi i zato to ne razumijem. Ako ništa ne kriju, čega se plaše. Nastaviću da radim ono što sam i do sada kao umjetnik radio“, kaže Amkulel.
Kao Ansar i drugi umjetnici ovdje u Pili Piliju, i Amkulel prkosi onima koji kažu da muzika u Maliju gubi bitku. Utišana je na sjeveru zemlje, ali umjetnici insistiraju da je previše svojstvena životu u Maliju da bi ikada nestala.