Svijet

Sindrom rezigniranosti u Švedskoj: Bolest djece koja poznaje granice

Sindrom rezigniranosti u Švedskoj: Bolest djece koja poznaje granice
Foto: N.N. | Sindromom rezigniranosti uŠvedskoj: Bolest djece koja poznaje granice

Skoro dvije decenije Švedska se bori s misterioznom bolešću - onom koja je dobila naziv sindrom rezigniranosti, a koji pogađa mahom azilantsku djecu, koja se u potpunosti izoluju od svijeta.

Ona odbijaju da govore i hodaju, a neka čak i da otvore oči, povukla su se u sebe, tj. potpuno su diskonektovali svjesni dio mozga. Vremenom, većina njih se oporavi. Međutim, glavno pitanje je zašto se to dešava samo u Švedskoj, a ne u drugim zemljama gdje dolaze azilanti?

"Ono što mi znamo jeste da nema prijavljenih slučajeva ovog sindroma van granica Švedske. Pravo pitanje je kako to bolest zna da poštuje državne granice? Zasad nemamo konkretnog odgovora", kaže Karl Salin, koji je doktorirao na temi ovog sindroma.

Jedna od njih je i devetogodišnja Sofi, koja djeluje beživotno dok je otac gura u invalidskim kolicima. Posljednjih 20 mjeseci hrane je putem sonde, a iako ima devet godina, ona nosi pelene. Iako djeluje beživotno, fizički je sasvim zdravo dijete! Njena porodica je iz jedne republike koja je nekada bila u sastavu SSSR u Švedsku došla u decembru 2015. i žive u izbjegličkom smještaju u gradiću u centralnoj Švedskoj.

"Lokalna mafija nas je izvukla iz auta. Sofi je bila s nama. Posebnu traumu je doživjela kada su joj majku pretukli", kaže njen otac.

Po dolasku u Švedsku, nekoliko mjeseci kasnije, Sofino stanje se pogoršalo.

"Nakon nekoliko dana primijetila sam da se ne igra kao ranije, niti registruje svoju sestru. Nakon što su javili da ne možemo ostati u Švedskoj, Sofi je prestala da jede i govori", objašnjava njena majka.

Ovaj sindrom nije ništa novo u Švedskoj. Prvi slučaj je prijavljen krajem devedesetih godna prošlog vijeka. U periodu od 2003. do 2005. je zabilježeno oko 400. Što je Švedska počela sve više da brine o posljedicama imigracije, broj apatične djece se povećavao. Vremenom je to postalo veliko političko pitanje u Švedskoj. Bilo je raznih izvještaja, od toga da djeca lažiraju bolest do toga da ih roditelji truju kako bi ispoljavali ove simptome i tako obezbijedili ostanak u Švedskoj. Nijedna od ovih teorija nije dokazana.

Posljednjih deset godina broj djece koja pate od ovog sindroma je u padu. U periodu 2015. i 2016. godine zabilježeno je 169 ovakvih slučajeva.

SSSR i Balkan

Ipak, i dalje je slučaj da djeca sa određenih geografskih područja te iz određenih etničkih grupa ispoljavaju simptome sindroma rezigniranosti. Uglavnom su to djeca sa područja bivšeg SSSR i Balkana, romska djeca te odnedavno i jezidi. Sindrom se mahom javio kod djece koja su uglavnom godinama živjela u Švedskoj, govorila su švedski jezik i bila su dobro prilagođena svom novom, nordijskom životu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije