PARIZ - Sarkozi ga je izdao na predsjedničkim izborima 1995, ljubovao s njegovom kćerkom, vidio ga u pidžami i javno ismijavao njegovu fascinaciju sumo borbama. Žak Širak je sve do juče predsjednički dostojanstveno šutio o animozitetu prema svom nekadašnjem ministru. Danas, međutim, uzvraća udarac u političkim memoarima opisujući Sarkozija kao nepouzdanog, preambicioznog i nervoznog.
Iako obojica golisti, Sarkozi i Širak nisu mogli da podijele različitiju viziju Francuske - vjerovatno najviše zahvaljujući razlici u karakterima. Prvi žovijalan, zaljubljen u Vašington, impulsivan i bez dlake na jeziku. Drugi predsjednički uštogljen, odmjeren i oprezan.
Zato je valjda i trebalo nekadašnjem francuskom predsjedniku 15 godina da stvarno kaže šta misli o kolegi, čovjeku koji mu je služio kao ministar, bio popularan, ali kojem Širak nikada nije ponudio mjesto premijera.
A to šta Širak misli o Sarkoziju i svom dvanaestogodišnjem predsjednikovanju francuska javnost će čitati u memoarima na 624 stranice, iz kojih su preliminarno izvađeni vrući dijelovi.
Tako čitamo da je Sarkozi na izborima 1995. dao podršku Širakovom protivkandidatu Eduardu Balduru, da se sprdao sa Širakovom fascinacijom sumo borbama, da je imao aferu s njegovom kćerkom Klod, da je bio "nervozan, impuzivan, ne sumnjajući ni u šta, a ponajmanje u sebe", kako stoji u pisanim sjećanjima bivšeg predsjednika koji izlaze pod naslovom "Predsjedničko vrijeme".
Širak priznaje da je Sarkozi jedan od najtalentovanijih političara svoje generacije, ali dodaje da ga nikada nije izabrao za premijera zbog manjka lojalnosti.
"Politički i ekonomski, Sarkozi je predesno i previše proamerički orijentisan", piše Širak, a prenosi tportal.hr, prepoznajući ključnu Sarkozijevu psihološku crtu da stvara antagonizme, stigmatizira i uspostavlja neprijateljstvo između različitih kategorija ljudi.
Kakogod, priznaje mu medijsku umiješnost, bezgraničnu energiju i taktičke sposobnosti.
Kada je Nikola Sarkozi dobio izbore, Širakova žena je izjavila: "Bože, pa ovaj čovjek nas je vidio u pidžami."
Dugogodišnje političko i kućno prijateljstvo, premda pod konstantnom tenzijom, ipak nije bilo dovoljno da Sarkozi makar i jednom jedinom riječju spomene svog prethodnika u inauguralnom govoru. Danas mu Širak servira revanš s otvorenom podrškom socijalističkom kandidatu Fransoa Holandu, hvaleći njegovo državničko ponašanje.
Od ostalih pikanterija, knjiga pripovijeda učestale razgovore na relaciji Širak - Klinton u vrijeme oralnog skandala oko Monike Levinski, u kojem se francuski predsjednik prisjeća kako je bio ozbiljo zabrinut da Bil sebi ne oduzme život. Navodi takođe i kurtoazni telefonski razgovor s Džordžom Bušom Mlađim u kojem ga ovaj nagovara na saradnju u invaziji na Irak. Za Širaka, čitava je akcija bila kvazi-mistična misija.
Indikativno, bivši državnik nije zucnuo ni slova oko skandala za koji mu se sudi ovih dana. Naime, otkriveno je da je zloupotrijebio javni novac za finansiranje predsjedničke kampanje tako što je stvarao fiktivna radna mjesta u gradskoj upravi Pariza. Bez sumnje je i to odradio stoički, uzdignuta čela i u dostojanstvenom državničkom stilu.