Prašumske škole i učitelji u džunglama Sumatre jedini su izvor osnovnog obrazovanja, a smještene su u zabačenim dijelovima džungle indonežanskog ostrva.
O mukotrpnom procesu obrazovanja tamošnjih stanovnika i borbi za poštivanje prava govori i novi dokumentarni film "Guru Rimba", koji prikazuje vrlo rijetke snimke djece u sumatranskoj prašumskoj školi. Osim što uče da pišu i čitaju, urođenici uče i kako da se samoorganizuju i suprotstave naletu kompanija koje bi da sravne sumatranske prašume.
Prašumski učitelji i njihovi učenici su nešto jedinstveno, daleko od modernog svijeta, skriveni u nepreglednim i neprohodnim džunglama Sumatre.
Za novog učitelja doći do zabačene škole je pravi izazov, ništa lakši od prilagođavanja životu učenika nenaviklih na strance, učionicu, olovku... Učenici su pripadnici populacije od 3.000 prašumskih stanovnika plemena Anak Dalam.
Te škole osnovala je Butet Manurung, antropolog. Bile su joj potrebne godine da prevlada odbojnost i predrasude urođenika i da ljude koji su olovku smatrali tabuom ubijedi u potrebu obrazovanja.
"Nisu htjeli držati olovku. Smatrali su je đavolskom stvari... jer su na lokalnim pijacama na koje su iznosili svoje proizvode viđali ljude kako s olovkama u ruci računaju. A računica nikada nije bila kakva je, po njihovom mišljenju, trebalo da bude", prisjeća se Manurung.
Pripadnici plemena Anak Dalam žive u nacionalnom parku, gdje se bore za očuvanja jedinstvenog prirodnog i životnog ambijenta. Njuhovi "protivnici" su kompanije, koje krče indonežanske prašume tempom od 100 miliona hektara godišnje, zarad farmi sa kojih će dobijati vrlo profitabilno palmino ulje.