Edna Venam (94) i Meri Denijels (89), britanske komšinice, proslavile su ove sedmice 60 godina života u zajedničkoj kući, a iako razgovaraju preko ograde ili putem telefona gotovo svaki dan od kada su se uselile jula 1950. godine u malenom gradu Miltonu, nikada se nisu posvađale.
Edna i Meri su se složile da je tajna njihovih dobrih odnosa u stvari činjenica da su sve vrijeme poštovale privatnost.
One su provele mnogo vremena zajedno posmatrajući kako im porodice rastu. Uvijek su pamtile rođendane djece, unuka i sada praunuka. Obje tvrde da nikada nisu imale razmirice koje se uobičajeno dešavaju između komšija. Meri je penzionisana socijalna radnica i objašnjava kako su se vremena promijenila od kada se prije šest decenija doselila sa mužem Čarlijem i dva sina u kuću u selu Milton u britanskoj regiji Kembridžšajer.
"Često se mogu čuti priče o neprijatnim komšijama, ali kod nas je situacija sasvim drugačija. Mi se tako dobro slažemo. Ljudi se danas samo negdje sele i nikada ne ostaju dugo na jednom mjestu. Čak i ako imaju dosta novca, uvijek ga zadržavaju za sebe. Mnogi od naših komšija kažu da boravimo u ovoj kući od vremena kada su rođeni, što predstavlja zaista dug period", kaže Meri
Njih dvije su postale još veće prijateljice od kada su njihovi muževi preminuli. Merin muž Čarli umro je 1988. godine u 71. godini od srčanog udara, dok je Ednin muž takođe umro od udara 1996. godine.
U briljantnom duhu zajedništva Miltona žive oba Merina sina, dok Ednina kćerka živi u obližnjem Kembridžu. Oba para su iznajmljivala kuću kada su se doselila, ali su je uspjeli otkupiti 1987. godine za skromnih 40.000 evra.
"Pazimo jedna na drugu, ali i na našu zajednicu. Nikada nismo bile komšinice koje se sastaju u kućama i koji tračaju. Jednom kada to počnete raditi, onda neminovno dolazi do razmirica. Umjesto toga čujemo se telefonom svaki dan i komentarišemo dešavanja u selu, ali i vremenske prognoze. Bilo je vremena kada smo se mogle svađati, ali bilo nam je previše dobro da bi to pokvarile običnom svađom", kaže Edna.
Milton je malo selo sjeverno od Kembridžšajera, u kojem živi 4.300 ljudi. Njegovi stanovnici su poznati kao srdačni i druželjubivi ljudi, što potvrđuje i primjer vremešnih komšinica.
Njih dvije su se uvijek međusobno pomagale i kada bi jednoj nešto nedostajalo, komšinica bi se uvijek našla pri ruci, bilo da je riječ o nekoj stvari za kuvanje ili pomoći pri uređenju kuće. Oduvijek se oslanjaju jedna na drugu.