BEČ - „Birokratska Odiseja“ za Martina S. je konačno gotova. Njegova majka preminula je 1. maja na putovanju u Bosni i Hercegovini, a njeni posmrtni tri mjeseca nisu mogli biti dopremljeni u Donju Austriju.
Bila su to tri mjeseca neizvjesnosti i tuge za očajnog sina Martina S. (48). Kao da gubitak majke nije bio dovoljno bolan, na Austrijanca se sručio i biroratski haos sa institucijama.
Umjesto da se osloni na pomoć osiguranja svoje majke, Martin S. je morao da preuzme stvar u svoje ruke, uz podršku prijatelja iz Bosne i Hercegovine
Pomogao jedan telefonski poziv
Očajni sin više nije znao šta da radi - sve dok Ankica D., majka njegovog kolege Igora D., nije došla na spasonosnu ideju. Ova žena, rođenan u BiH, uzela je telefon i na maternjem jeziku, sa puno takta, pokušala da razjasni situaciju. Pozvala je direktno pogrebno preduzeće u Mostaru i zaista pokrenula stvari.
„Bili su baš srećni što se neko javio zbog moje majke“, priča Martin S. za „Heute“. Od pogrebnog preduzeća Ankica D. je saznala da se osiguranje do tada javljalo samo sporadično. „Niko zapravo nije ništa uradio.“
Stalno su slali pogrešne dokumente. Zbog toga se ionako bolan oproštaj za porodicu još više odužio, sve dok Martin S. nije odlučio da sve preuzme na sebe.
Rješenje u sopstvenoj režiji
Nakon tog poziva, Austrijanac je sam preuzeo kompletnu komunikaciju sa pogrebnim preduzećem i prestao da čeka na osiguranje.
„Morao sam da pošaljem notarski ovjerenu punomoć, kako bi pogrebno preduzeće moglo da prenese posmrtne ostatke u Zagreb, a zatim u Austriju, i tamo preuzme umrlicu od nadležnog organa.“
Punomoć je odmah poslao i ubrzo je stigla dugo očekivana vijest: „Zakazan je termin kremacije u Zagrebu, a zatim će urna biti prenijeta u Viner Nojštat.“ Dan kasnije i osiguranje je potvrdilo postupak.
Konačno povratak u Austriju
Dana 23. jula stigao je trenutak koji je Martin S. toliko dugo čekao.
„Tada se javilo pogrebno preduzeće u Viner Nojštatu i reklo da je moja mama zaista stigla“, priča 48-godišnjak sa dozom olakšanja.
Poslije tri mjeseca neizvkesnosti, njegova majka je konačno vraćena kući i sahranjena. Za Martina S. nema dileme: „Sve u svemu, moram da kažem - da nisam imao kolegu iz BiH, moja mama bi još uvijek bila tamo.“