Izvještaji organizacija za zaštitu ljudskih prava kažu kako Australija zlostavlja izbjeglice u logorima kako bi na taj način azilante prislili da prestanu pristizati.
Svakodnevno nasilje, pokušaji samoubistva i djeca ostavljena bez medicinske pomoći samo su neke od stvari koje “Amnesti internešnel” i “Hjuman rajts voč” (HRV) prebacuju Australiji.
Zloglasni australijski kamp za izbjeglice nalazi se, inače, na ostrvu Nauru.
HRV-ov viši savjetnik Majkl Bočenek bio je jedan od dvojice istražitelja koji su posjetili kamp.
“Na temelju dosadašnjeg iskustva ne znam niti jednu drugu zemlju koja se ovako odnosi prema ljudima koji traže zaštitu i slobodu, a da nisu osuđeni za niti jedan zločin”, rekao je on.
“Ne postoji ništa usporedivo s ovim.”
U istom izvještaju stoji i kako je australijska vlada dobro upoznata s uslovima u kampu te da se njima koristi kako bi spriječila novi priliv izbjeglica.
Ali, australijska vlada poručila je u međuvremenu kako je niko nije kontaktirao u vezi ovih optužbi, te je odbacila mnoge od optužbi navadenih u izvještaju.
“Preporučili bismo Amnestiju da kontaktira nadležno ministartsvo prije nego što objavi ovakve optužbe. Ministarstvo odbacuje većinu optužbi iz izvještaja”, rekao je portparol australijskog ministarstva imigracije i zaštite granica.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava razgovarale su na ostrvu Nauru s mnogim od azilanata te tako dokumentovale priče o strahu, ljutnji i očaju.
“Ljudi ovdje nemaju život. Mi samo preživljavamo. Mi smo mrtve duše zatočene u živim tijelima”, rekao je jedan muškarac.
“Mi smo samo ljušture bez ikakve nade ili motivacije.”
Bočenek osim toga tvrdi kako azilante zlostavlja i lokalno stanovništvo, te da im nedostaje zdravstvena pomoć što na kraju vodi do visoke stope samoubistva.
Najmlađa žrtva tog sistame imala je samo 10 godina.
“Šta mora 10-godišnjaku prolaziti kroz glavu da se ubije”, zapitao se Bočenek.
Više od 20 izbjeglica otkrilo je istraživačima da ih je lokalno stanovništvo opljačkalo i napalo, uključujući jednog muškarca koji je pretprio ozbiljnu povredu glave mačetom.
Jedna hronično bolesna žena razvila je zbog nedostatka zdravstvene pomoći tumore na dojkama, grlu i maternici.
“Kad sam bila u Australiji doktor mi je rekao da trebam na operaciju, ali su me svejedno poslali natrag ovamo. Moje je stanje postajalo sve gore, dali su mi neke tablete ali one nisu djelovale. Trpim stalnu bol i ne mogu ništa jesti”, rekla je ona.
Osim toga, mnogi su azilanti istraživačima pričali o ozbiljnim psihičkim poremećajima kod djece kao što su mokrenje u krevet, a u najekstremnijim situacijama čak i potpuni prestanak komunikacije.
Nasilje u školi svakodnevna je pojava, a dobar dio djece azilanata zbog toga je prestao ići u školu.
Izbjeglice koje u Australiju stižu brodovima prebacuju se od 2012. na izolirane otoke poput Nurua ili Manusa kako bi im odmah bilo jasno da se neće naseliti u Australiji.
Australijski političari branili su takvu politiku i tvrdili da je humanitarna, jer na taj način ljude spašavaju od utapanja, iako su još i ranije postojali slični izvještaji o zlostavljanjima u kampovima za izbjeglice.
Australijske vlasti tvrde da je između 2007. i 2013. godine na moru živote izgubilo najmanje 1.200 ljudi.
Tamošnji vrhovni sud dopustio je u februaru vladi zadržavanje kampova kao što je onaj na Nauru.
Prema službenim podacima ondje trenutačno boravi 442 ljudi uključujući i značajan broj djece.
Naurom, inače, upravlja lokalna samouprava uz podršku australijske vlasti i nekih privatnih firmi.
Elejn Pirson, direktori australijske filijale HRV-a, poručuje kako se vlada strašno odnosi prema izbjeglicama.
“Čini se da namjerno vodi politiku zadržavanja određenog nivoa okrutnosti… Ne pada mi napamet niti jedna druga zemlja koja bi namjerno nanosila toliko boli ljudima”, tvrdi Pirson.
Problem je i u tome što australijska vlada na mnoge načine novinarima onemogućuje posjet Nauru, te tako od novinara traže da potpišu dokument kojim se obvezuju da neće razgovarati s nikim od izbjeglica u kampu te da će sve što napišu posaliti vladi na autorizaciju.
Zabranjeno je fotografisanje i snimanje izbjeglica.
Iz vlade poručuju kako je to zbog zaštite privatnosti azilanata.
(CNN, telegram.hr)
