VAŠINGTON - Glasanje za predsjednika SAD u utorak moglo bi, zbog složenog izbornog sistema, da završi s nekim od malo vjerovatnih ali zakonski mogućih ishoda, među kojima je i da novi predsjednik bude čovjek za kojeg niko nije glasao - potpredsjednik Džo Bajden ili kandidat republikanaca za potpredsjednika Pol Rajan.
Pored jasne pobjede sadašnjeg predsjednika Baraka Obame ili republikanskog izazivača Mita Romnija, glasanje u utorak može donijeti i iznenađenja koja su moguća po Ustavu, ali koja su se rijetko ili nikad događala u praksi.
Ankete u završnici kampanje pokazuju da su na nacionalnom nivou Obama i Romni praktično izjednačeni, ali da sadasnji predsjednik ima prednost u "kolebljivim" državama koje su ključne za pobjedu u elektorskom sistemu glasanja.
Najrealniji od manje vjerovatnih scenarija jeste da kandidat koji je osvojio najviše glasova na nacionalnom nivou ne bude predsjednik, pošto pobjednik izbora nije kandidat koji osvoji najviše glasova na federalnom niovu, već onaj koji osvoji najviše elektorskih glasova - delegata koji Amerikanci biraju u pojedinačnim državama.
Tri puta u istoriji SAD se desilo da pobijedi kandidat s manjim brojem glasova na nacionalnom nivou - 1876, 1888. i posljednji put 2000. kada je Džordž Buš Mlađi s 50.456.002 glasa osvojio 271 elektora, dok je demokrata Al Gor s 50.999.897 glasova osvojio 266 elektora.
Ankete pokazuju da je moguće da Romni ima više glasova na saveznom nivou, a da Obama osvoji više elektora, dok je suprotna situacija daleko manje moguća.
Manje izgledan ishod je da ni Obama ni Romni ne osvoje potrebnih 270 elektora, već da obojica završe s po 269. Tada se primjenjuje 12. amandman Ustava SAD prema kojem predsjednika bira Predstavnički dom.
Do sada se nikada nije desila raspodjela 269-269, a predsjednika je dva puta odredio Predstavnički dom - 1801, kada je izabran Tomas Džzeferson, i 1825, kada je izabran Džon Kvinsi Admas.
Predstavnički dom u tom slučaju bira predsjednika tako što se bira po jedan predstavnik svake savezne države koji će glasati za predsjednika. Pošto se očekuje da će republikanci zadržati većinu u sljedećem sazivu Predstavničkog doma, predsjednik bi u tom slučaju najvjerovatnije bio Mit Romni.
S druge strane, u slučaju raspodijele elektora 269-269, potpredsjednika bira Senat u kojem demokrate imaju većinu, pa bi Romni za svog potpredsjednika morao da prihvati Obaming kandidata Džoa Bajdena.
Još manje vjerovatan ishod jeste da elektori ne glasaju onako kako su obećali. U 21 saveznoj državi elektori nisu zakonom obavezani da daju glas kandidatu kome su se "obećali", a u ostalih 29 država takva zakonska obaveza postoji, ali elektori u praksi mogu da glasaju i drugačije.
U istoriji predsjedničkih izbora u SAD 157 elektora je glasalo za kandidata koji nije bio "njihov", ali to nikada nije izmijenilo krajnji ishod.
Najmanje vjerovatan ishod je i da Predstavnički dom ne može da izabere predsjednika, odnosno da nijedan od kandidata nema većinu glasova.
Ako takva situacija potraje do 20. januara, potpredsjednik će vršiti funkciju predsjednika, kao u slučaju smrti ili drugih okolnosti koje onemogućavaju izabranog šefa države da obavlja funkciju.
Po 12. amandmanu, potpredsjednik će biti osoba koja dobije najviše glasova u Predstavničkom domu. Ako takve većine nema, onda će Senat izabrati potpredsjednika, koji će postupati kao predsjednik. To otvara mogućnost da Bajden ili Romnijev kandidat za potpredsjednika Pol Rajan dođu na čelo države.