VAŠINGTON - Bez obzira na to koliko jedni drugima prijetili oružjem, i Pjongjang i Vašington su svjesni da bi sukob bio poguban i po jedne i po druge, ali i po čitav svijet. Neke nevidljive linije preko kojih se ne prelazi stoje, kao i činjenica da Sjeverna Koreja mora da bude prihvaćena kao nuklearna sila.
Pošto američki predsjednik na Sjevernu Koreju izbaci smrtonosni tovar „ognja i bijesa“, Pjogjang će, na mig Kim Džong Una balističkim raketama srednjeg dometa gađati američku vojnu bazu Guam.
Zato su već pripravne američke pacifičke vazduhoplovne snage (PACAF) koje su tvitovale: „Južna Dakota ermen stiže na Guam gdje će biti angažovani u bilateralnoj misiji sa Japanom i Južnom Korejom — spremni za borbu“.
Tako bi mogao da počne rat između Sjeverne Koreje i SAD, ako se ostvare ove najsvežije i dosad najžešće prijetnje. Na zaoštrenu retoriku ove dve adrese svijet je već navikao. Da li i ova najnovija spada u isti red, ili može da eskalira u sukob koji, nema sumnje, ne bi ostao samo lokalnog karaktera?
Na to pitanje Sputnjika, analitičar Instituta za noviju istoriju Jovan Čavoški kaže da i u ovoj najnovijoj propagandnoj retorici vidi staru matricu. To znači da na provokaciju jedne strane druga odgovori žestoko, ali nijedna od njih ne najavljuje da će prva izvesti udar, čime ostavljaju manevarski prostor za reagovanje,
„Iako uvijek postoji mogućnost da se pređe linija i dođe do nekog konflikta, mislim da zasad tu nema neke velike opasnosti. Mislim da će se rat rečima nastaviti, kao i sjevernokorejski testovi raketa, možda čak i novi nuklearni test, mada je Kina oštro upozorila Sjevernu Koreju da to ne čini“, kaže Čavoški.
Bez obzira na to koliko prijetili i jedni i drugi, on je mišljenja da su objje strane i te kako svesne da bi to bilo pogubno i za samu Sjevernu Koreju, kao i za SAD i sve američke saveznike u sjeveroistočnoj Aziji.
Ko će spustiti loptu
Na pitanje da li je nedavno upozorenje Pjongjangu iz Kine ali i Rusije — da treba spustiti loptu — primljeno znanju, naš vrsni poznavalac dešavanja na Dalekom istoku kaže da je vrlo teško znati šta se zaista dešava u Sjevernoj Koreji. Na osnovu nekih informacija može se zaključiti da oni to uzimaju u obzir, ali da ne žele da prate takva upozorenja jer Kim Džong Un štiti sopstveni autoritet neprikosnovenog lidera, kaže Čavoški.
Ukoliko bi izgledalo da povlađuje bilo kojoj velikoj sili, on više ne bi imao onakav autoritet kakav su imali njegov deda i otac, objašnjava Čavoški koliko je unutarpolitička dimenzija Sjeverne Koreje važna da bi se shvatilo ovakvo ponašanje njihovog vođe.
„Mislim da je kineska poluga uticaja sada mnogo manja nego prije deceniju, ali mislim i da Kim Džong Un, znajući da ekonomski u potpunosti zavisi od svojih odnosa prije svega sa Kinom, a donekle i sa Rusijom, neće preći određenu liniju gdje bi moglo doći do totalne izolacije, kolapsa režima, ili situacije da se neki dijelovi vlasti okrenu protiv njega i u tom možda dobiju spoljnu podršku, možda Pekinga“, ocjena je Čavoškog.
Ni Kini ni Rusiji nije u interesu da Sjeverna Koreja kolabira, niti je, smatra on, Sjevernoj Koreji u interesu da praktično izvrši državno samoubistvo.
„Te neke nevidljive linije preko kojih se ne prelazi su prisutne i u okviru tih dozvoljenih granica stvari mogu da odu i do nekog ekstrema. Ali mislim da neće preći tu granicu širokog rata, jer to može zaista biti opasno“, ističe Čavoški.
Rat bi bio katastrofa
Situacija u kojoj bi Tramp svoju slabost, ali u neku ruku i nesposobnost da kontroliše stvari na unutrašnjepolitičkom planu, nastojao da eskalira na spoljnopolitičkom i te kako bi mogla da se obije o glavu ne samo Trampovoj administraciji nego uopšte SAD, smatra on.
„Utješno je da je većina ljudi u njegovoj administraciji, a naročito generala, počev od ministra odbrane Džejmsa Matisa, više puta pominjala da bi rat sa Sjevernom Korejom bio velika katastrofa sa nesagledivim posljedicama. Čak i ljudi kojima je profesija vojni posao dobro znaju da bi to bio sukob sa nesagledivim posljedicama, i mislim da će se čitava stvar zadržati na žestokoj retorici“, zaključio je Čavoški.
Na pitanje da li bi se, ukoliko bi došlo do sukoba dveju država, on proširio, analitičar Instituta za noviju istoriju smatra da bi imao uticaj i na druge.
„Dovoljno je samo da zahvati Korejsko poluostrvo, i kineska i ruska teritorija su ugrožene. U tom slučaju bi sigurno reagovale i Rusija i Kina“, smatra on i podsjeća da je Kina prije nekoliko dana držala manevre u Japanskom i Istočnom kineskom moru.
Time su pokazali da su spremni da štite svoje interese u slučaju eskalacije konflikta na Korejskom poluostrvu, ali je tu, po njegovom mišljenju, više bilo riječi o odmjeravanju snaga, jasnom zaokruživanju interesnih sfera, povlačenju nekih crvenih linija preko kojih protivnik ne bi trebalo da pređe.
Retorika se usijala
Čavoški je izrazio nadu da će hladne glave prevagnuti.
„Mislim da će retorika biti sve žešća, sve dok se ne pređe jedna tačka i dok sve strane ne shvate da je dijalog jedino rješenje problema, a da bi svaka dalja eskalacija imala nesagledive posljedice ne samo po taj region nego i po čitav svijet“, zaključio je Čavoški.
On je, međutim, ukazao na to da je ključna stvar koju svijet mora da shvati da se Pjongjang više neće odreći nuklearnog oružja i da je pitanje denuklearizacije Koreje završeno.
„Sada mora da se nađe modalitet da se Sjeverna Koreja prihvati kao nuklearna sila, kao što su prihvaćeni i Indija, Pakistan i prećutno Izrael. Taj voz da se Sjeverna Koreja odrekne nuklearnog oružja je prošao, a to da li će na Korejskom poluostrvu konačno biti potpisan mirovni sporazum, da li će Vašington uspostaviti diplomatske odnose sa Pjongjangom, to je stvar baš dugotrajnih pregovora“, kaže Čavoški za Sputnjik.
(NN/sputniknews.com)