Ljudmila Savčuk iz Sankt Peterburga umješala se među takozvane botove, zadatak joj je bio da za račun Kremlja širi propisane komentare o određenim temama. Kako piše “Dojče vele”, ona od tada strahuje za život.
Preko oglasa u novinama je došla do preduzeća koje nudi posao – da se na internetu šire unaprijed određena mišljenja. Nikada nije dobila ugovor o radu i dva mjeseca nije dobila platu.
To je ovoj novinarki bio povod da tuži preduzeće, koje zapravo zvanično nikada nije postojalo. Ona je dobila proces, a svijet je na taj način saznao o postojanju ruske fabrike trolova ili botova – kako se u Srbiji češće kaže za ovu pojavu.
“Ne znam ko je pronašao termin fabrika botova, ali to je zaista fabrika koja proizvodi sadržaje. Tamo radi mnoštvo ljudi, koji zapanjujućim tempom proizvode komentare, postove, slike i video snimke. Oni njeguju svoje grupe na socijalnim mrežama, pišu blogove, četuju. To je gigantski posao! Oni su smješteni u Ulici Savuškina u Sankt Peterburgu, u ogromnoj poslovnoj zgradi na četiri sprata. Sve kancelarije su pune, ne postoji ni jedna jedina prazna prostorija”, navodi Ljudmila Savčuk za “Dojče vele”.
Kako navodi, kada radiš nikada se ne zna ko je dao radni nalog.
“Oni idu od računara do računara i dobija se ‘tehnički zadatak’. On se sastoji u tome da se napiše vijest. Najčešće su to vijesti sa ruske državne televizije. A onda se dobije uputstvo kako tu ijvest treba preraditi, koje akcente treba staviti. Tebi je dakle tvoje mišljenje propisano – tvoje plaćeno mišljenje. Struktura te organizacije je veoma komplikovana. Tamo postoji posebno odjeljenje za analizu koje se bavi vijestima dana”, ističe ona.
Prema njenim riječima, u toj kompaniji rade mladi ljudi, studenti ili apsolventi bez posla.
“Ljudi, koji rade kao botovi, ne poznaju granice i nemaju odgovornost. Oni se skrivaju iza maski, iza lažnih profila i misle da imaju pravo da napišu sve. Za mene je to čisti ekstremizam i podsticanje na rasizam”, dodaje Savčuk.
Na pitanje koje se teme biraju, ona ističe da postoji desetak tema koje su posebno važne. Kako navodi, broj jedan je Ukrajina, a onda Sjedinjene Američke Države.
“Najčešće je riječ o mržnji prema SAD. Obama treba da bude predstavljen kao jedini krivac za sve probleme. Sigurno poznajete izraz Gayeurope, koji su sigurno izmislili botovi. Time se sugeriše da se svuda u Evropi aktivno propagira homoseksualnost. I naravno radi se i o ruskoj političkoj opoziciji koju botovi kritikuju na internetu. Nasuprot tome hvaljene su dvije osobe: predsjednik Putin i ministar odbrane Šojgu”, ističe ona.
Nakon toga, Ljudmila Savčuk je istakla da su isplate, koje je sud kompaniji naložio da joj isplati nakon što je doneo presudu u njenu korist, bile samo povod za da zvanično skrene pažnju na preduzeće i da ga izložim javnosti.
“To mi je pošlo za rukom. Htjela sam da pred sudom priznaju da postoje. Oni su došli i priznali to. Još više: U mojoj optužnici je stajalo da sam bila angažovana da pišem naručene komentare. I to su priznali”, dodaje Savčuk.
Međutim, kako navodi, od početka je strahovala za život.
“Taj strah, nažalost, još nije prošao. Pokušavam da se zaštitim koliko se može, ali svakog dana mislim na to”, ističe ona, dodajući da kako bi se zaštitila ne odgovara na upite ruskih televizija za intervju.
“Moje kretanje po gradu pažljivo planiram. Bilo je neobičnih poziva od strane bivših kolega koji su htjeli da me privole na bilo kakav susret. Ne vjerujem da neko želi da me ubije, ali iza svega stoje uticajni ljudi. Moj cilj je da te ljude raskrinkam”, zaključuje Savčuk.